Održana promocija knjige “Platonova antropološka ideja”
Sinoć je u Gradskoj kući predstavljena knjiga “Platonova antropološka ideja” prof. dr Sonje Tomović Šundić, koja je objavljena u izdavaštvu JU Narodna biblioteka “Njegoš” kao peto izdanje u naučnoj ediciji “Signum”.
O sistemu pojmova u knjizi u kojima Platon, obuhvativši različite aspekte ljudske prirode, pokušava odgovoriti na pitanje “ko je čovjek” govorili su: prof.dr Čedomir Ćupić, koji ujedno potpisuje recenziju knjige, Vanja Kovačević, novinar i publicista i autorka.
Analitički pristup rukopisa se usmjerava prema antropološkim idejama u platonizmu koji se, iako nema razvijenu filozofsku antropologiju, temelji na različitim perspektivama proučavanja čovjeka kroz epistemologiju, etiku, politiku, preko kojih se izgrađuju ključni filozofski stavovi Sokratovog najdarovitijeg učenika.
Autorka u ovoj knjizi strepnji i beznađu koji su, kako u tekstu stoji, u osnovi moderne civilizacije, suprotstavlja Platonovu sliku čovjeka, obrazovanu u skladu sa filozofovim poimanjem besmrtnosti i duhovnosti. Upravo kroz prizmu ovog sudara se analizira bolest savremenog čovjeka, svedenog na isprazna, kratkotrajna zadovoljstva, oličena u umjetnosti kiča i jeftinim zabavama, koji je izgubio osjećaj za “svijet po sebi”, pritom se radikalno udaljivši od drugih, usred neprekidne kompetitivnosti i jurenja za profitom. Nasuprot tome, ili kao neki odgovor, odnosno izlječenje, javlja se Platonovo viđenje smisla bitisanja koji jedino može biti ostvaren u žudnji za višim oblikom postojanja.
“Pred nama je knjiga bogatog promišljanja jedne sadržajno bogate, plodne, nadahnute i inspirativne filozofije, filozofije jednog od najznačajnijih i najumnijih filozofa antičke grčke misli, Platona”, istakao je prof. dr Čedomir Čupić, ukazavši na to da je Platon prvi sistematični grčki filozof, koji je svojim misaonim opsegom duboko ušao i u “ono spoljašnje i u ono unutrašnje”.
Preko svojih ideja, ovaj grčki mislilac je zahvatio makrokosmos u kome živimo, ali i mikrokosmos koji je unutar nas, rekao je prof.dr Čupić, istajavši da je “Platonovoj antropološkoj ideji” Sonja Tomović Šundić “Misaono problematizovala Platonovu filozofiju, ali i ono što je suština platonizma, koja nastaje kao trajna misaona zaokupljenost i inspiracija do naših dana”. Čupić naglašava da je “ova knjiga nešto potpuno novo u tumačenju Platona” jer nudi “sjajan pogled na cjelokupnu filozofiju ovog velikana antičke misli, i to kroz antropološku prizmu”, pri čemu se pomenuta novina ogleda upravo u tom novom uglu posmatranja materije, gdje se osjeća misaona toplinu, nasuprot, moguće očekivanoj, hladnoj akademskoj oštrini u obradi i analizi.
“Profesorica Tomović Šundić piše da je Platon najviše na ovom svetu cenio umsko znanje i moral, verujući da se u njihovoj međuzavisnosti krije smisao postojanja”, nastavio je Čupić, ukazavši i na to da autorka potcrtava kako je Platonovo shvatanje morala usko povezano sa njegovom epistemologijom (učenjem o znanju), ali i njegovim temeljnim učenjem o vrlini i njenom udjelu u dostizanju duševne harmonije. Dobro, prva od dvije kategorije kojima se bavi moral, je ono što povezuje vrline u platonizmu i slavi život, to je ona vrijednost koja se suprotstavlja nevrijednosti oličenoj u zlu, kao drugoj kategoriji, rekao je prof. dr Čupić, osvrnuvši se na zaključke iz “Platonove antropološke ideje”. On je takođe naveo i to kako se u knjizi pominje i stid, kao velika ljudska vrlina i mjera za moralno ponašanje. “Stid pokazuje da li čovek poseduje savest”, a savjest je unutrašnji zakon za „naše spoljašnje postupke”, pojasnio je Čupić, objasnivši da je bez savjesti čovjek zvijer, istakavši i to kako u Crnoj Gori postoji savršen opis takve osobe narodskom “ništa roba”.
Potom se osvrnuo na pojam pravde u knjizi: “Pravda uspostavlja, kako Sonja piše, pravičan odnos prema drugim ljudima”. Upravo u takvom tumačenju pravde, u spoju sa stidom i moralom, nastaje, kako Čupić zaključuje, i „čojstvo” Marka Miljanova, odnosno odbrana drugih od sebe. Upravo iz ovih razloga je “Platonova antropološka ideja” važna knjiga, zaključio je on, jer to nije samo “puko filozofiranje radi filozofiranja”, ovaj tekst govori o sadašnjem trenutku i potrebi savladavanja zla u sebi, što je prvi korak u ispravljanju devijacija u društvu.
Prema riječima Vanje Kovačevića, Sonja Tomović Šundić nas u “Platonovoj antropološkoj ideji” na pitak i nenametljiv, ali istovremeno upečatljiv filozofski utemeljen način, podsjeća da to nije samo knjiga o Platonu, već istovremeno i knjiga “o nama i našoj spremnosti i odlučnosti da ne zaboravimo”, a to je element koji nas čini mislećim bićima, a ponajviše ljudima. “Njena knjiga zbog toga nije puko teoretisanje”, istakao je on, već je to direktan pokušaj skretanja pažnje na stvari koje nas čine boljima, odnosno ljudima koji kroz učenje jednog velikog mislioca imaju šansu da bolje razumiju svijet oko sebe i one koji stoje naspram njih. U ovom tekstu možemo prepoznati autorku koja suštinski razumije Platonovo učenje, i koja uspijeva da ga učini živim i važnim dijelom našeg svijeta, dodao je on. Tomović Šundić, ističe on, nepogrešivo detektuje duh vremena, i jasno nam stavlja do znanja da filozofija ne služi kako bi znali ko je šta rekao, jer nam za to nije potrebno ni kritičko, kao ni kategorijalno mišljenje, već da u odnosu na Platonove stavove izgradimo sopstvene. Upravo u interpretaciji stavova ovog velikog mislioca prof. dr Sonja Tomović Šundić je izuzetna, i vrlo često nenadmašna, zaključio je Kovačević.
Autorka je uspjela da prevaziđe vremenski jaz između Platonovog i našeg vremena, dalje je naveo Kovačević, ukazavši i na činjenicu da se u “Platonovoj antropološkoj ideji” nalaze razlozi zašto ovog filozofa treba čitati i danas, zašto je on toliko bitan mislilac. “Pažljivo izvodeći genezu njegove misli, autorka kreće od određenja čovjeka kao mito-tvoračkog bića, preko čovjeka kao logosnog, moralnog, političkog, stvaralačkog, pa sve do eshatološkog i bića za smrt”, naveo je Vanja Kovačević pojasnivši da Tomović Šundić nije dala samo genezu Platonove misli, već da nam je istovremeno, kao na dlanu dala priču o istoriji filozofije, dajući ujedno i njen pregled i presjek.
Na kraju se nikšićkoj publici obratila prof. dr Sonja Tomović Šundić izrazivši zadovoljstvo što je u saradnji sa JU Narodna biblioteka “Njegoš” publikovana knjiga, a posebnu zahvalnost uputila je direktorici ove ustanove mr Bojani Obradović, te prof. dr Čedomiru Čupiću i Vanji Kovačević na divnim riječima, izrazivši nadu da je “Platonovom antropološkom idejom” uspjela da se približi jednom od najvećim mislilaca na evropskom, ali i širem prostoru:
“Knjiga je dugo pisana. Ona je nastala nakon moje knjige o Aristotelu, što je neki obrnuti redosljed, jer sam pošla od učenika prema učitelju”, otkrila je autorka, dodavši da je fokus ovog teksta na Platonovom viđenje da svijet koji vidimo čulima nije stvaran, već da postoji stvarniji, suštinskiji, smisleniji svijet, koji možemo opaziti umom. Opažanje je, istakla je ona, dvostruko, čulno, kojim opažamo vidljivi svijet, međutim, postoji još jedno dublje shvatanje i opažanje vječnog svijeta, koji je neuništiv i trajan, pa samim tim garantuje i našu vječnost”. Njena ideja je bila da Platonove ideje stavi u savremeni kontekst i otkrije šta Platon može da ponudi današnjem čitaocu. Rezultat ovakvog pristupa materiji je zaključak da platonizam i te kako ima šta da ponudi danas, te da su ideje ovog velikog mislioca vanvremene, i da jednako govore o savremenom dobu, kao i o trenutku u kome su nastajale. Na kraju je navela da je Platon govoreći o potrebi čovjeka da dosegne vječni svijet, opisao i ljudsko biće kao vječno. „Taj spiritualni substrat u čovjeku je neuništiv”, istakla je ona, pojasnivši se ovim temama treba baviti jer „one našu dušu čine srećnom i živom”, ujedno je to i velika privilegija koja ljudskom postojanju daje smisao.
