Novak Koprivica: Protok vremena

Ne bih rekao da sam jedan od onih koji u vremenu traži metaforu života, ali moram racionalno spoznati i istinski priznati da se u posljednje vrijeme poistovjećujem sa istim. Ova vremenska kapsula u kojoj živimo i koja ogrančiva i omeđuje (ne)savršenost čovjekovih čula, postaje puka potreba i sentimentalni pogled koji ne smije nedostajati.

Uz sve to moram reći da se ovdje radi o vremenu koje tako brzo teče, o momentu koji hitro prolazi, o trenutku koji pred očima nestaje tako stidljivo, sebično i ljubomorno. Teško je i usko takvo trajanje, nevidljivim lancima zategnuto, čini se duhovno oteto i zarobljeno u okovima neophodnosti. Taj vremenski zamajac se mnogo lako rasplete i slobodno razmrsi, a nikako da nadoknadi sve personalne potrebe i ljudske obaveze na koje obavezuje.

Svakodnevno nekako nedostaje taj jedan vremenski interval koji bi, kako zaključujem, bio dovoljan da nadomjesti etapu uskraćivanja i onu raniju ,,među života”.

Kako god bilo i koliko god govorili o njegovom nedostatku, ne treba negirati ni njegov višak koji je pitanje koje je cilj nove istine. U njemu treba tražiti spasonosnu svjetlost i potvrdan odgovor na sva ranije postavljena retorička pitanja.

Odnos između nas i protoka vremena kao naslovne sintagme, mora biti dublji i drugačiji, moramo shvatiti da je to neka vrsta povijesti koju trebamo spoznajno graditi i lančano organizovati na pravi i valjan način.