“Nova generacija”, Miloš Đurđevac
Mladi imaju ogromnu moć da utiču na društveni poredak i, u slučaju nužde, pokrenu promjene u zajednici.
Uticaj mladih je uticaj generacije koja će u jednom momentu preuzeti dirigentsku palicu i upravljati društvenim procesima. Njihovo mišljenje ne samo da je bitno, već je najbitnije – njihov način razmišljanja umnogome nagovještava kakvim će to ljudima zemlja biti ostavljena na staranje. Oni se često ne čuju i stavljaju po strani, pa nije ni čudo što nekad postoji toliki jaz u razmišljanju između današnje generacije i one starije.
Da bi nova generacija preuzela neke korisne stvari od ove iskusnije, potrebno je da je starija savjetuje i priključuje u donošenju nekih bitnih životnih odluka. No, to nerijetko nije slučaj, zato što stariji smatraju da su jedino oni sposobni da odlučuju i da se samo njihovo mišljenje cijeni. Naravno, godine su dobar pokazatelj stečenog iskustva kod odrasle osobe, ali su isto tako, kada se „nakupe“, nagovještaj da vrijeme nezadrživo prolazi. To je znak da je smjena generacija blizu, ali sa tim se stariji često neće pomiriti i time sputavaju ove mlađe.
Svijest da svaka nova generacija nadmašuje prethodnu teško je razvijena u glavama starijih. Mišljenja su da je sve što je prošlo bilo bolje od ovoga sad, a još bolje od onog budućeg. Osporava se sposobnog mladih ljudi i njihov način života, a istina je da su stariji ti koji su stvorili svijet ovakav kakav je sad, u kom se mi mlađi rađamo i kojem se kasnije prilagođavamo. Savremena tehnologija je djelo starije generacije i nametnuta je djetetu kao način života. To što je dijete sposobno da ovlada njom i koristi je, a većina tih starijih ne, samo je još jedan pokazatelj da vrijeme ne čeka i da nekada mora doći do smjene generacija.
Sve sam generalizovao da bih bolje prikazao razliku u mentalitetu ove dvije generacije, ali je istina i to da je sve i do samog pojedinca. Nije svaki stariji čovjek pesimističan kada se govori o mladima. Razumljivo je što se mladi uvijek kritikuju, ali treba primijetiti da ta sjenka koja se često baca na njih pada sa onih pojedinaca koji se nekulturom i divljaštvom izdvajaju, pa se sve pozitivno brzo i zaboravi. I u jednoj i u drugoj generaciji ima pojedinaca koji su „kukolj u žitu“, pa je radi šire slike najbolje pogledati i lice i naličje neke generacije.
Nova generacija mora biti pripremljena na izazove koji je očekuju. Sigurno da je sposobna sa njima da se suoči, ali bez pomoći „starije garde“ sve će to ići teže. Zato je potrebno dati vjetar u leđa mladima i nekad im prepustiti pozornicu, a poneki savjet dobaciti iza zavjese.
Miloš Đurđevac
