“Nikšićki imenik”, priča “vječitog dječaka” o svom gradu i ljudima koje voli
“Prije tri godine, dobio sam poziv od jednog portala, poslije sasvim neobaveznog druženja, da pišem svoja sjećanja. Prvu priču sam koju sam napisao je Šest vrsta neba i to je divno sjećanje na sve što me je vezalo za grad lipa. Sjajno prihvaćena od čitalaca, dala mi je podstrek da nastavim dalje. I tako je počeo da živi Nikšićki imenik u prvih pedeset nastavaka. Vrlo je važno naglasiti da nijednog momenta mi nije, a ni danas cilj, da budem istraživački novinar iliti istoričar, što svakako nijesam. Namjera mi je bila pisati o ljudima koje poznajem, za koje sam čuo, koje volim i poštujem. Počeo sam i ne znam kad ću završiti. A svako neka nađe sebe, gdje mu je i mjesto. Ovo je priča ,,vječitog dječaka”u ljubavi prema mjestu rođenja i ništa više”, počinje priču za naš portal o svojoj novoj knjizi Nikšićki imenik Radojica Stanković, “vječiti dječak”, ili kako mlađe generacije više vole da kažu Šanta Panta.
Rođen i odrastao u Nikšiću. Rano je otkrio talenat za pisanje. Tako su nastajale pjesme i priče o rodnom gradu, koje su uz dobre učitelje i nastavnike, često nagrađivane i na saveznom nivou.
“Mama i tata su imali imenik u kući, u stanu iza ,,Kraš-a” i meni je
ostao u sjećanju kao neko otvoreno bogatstvo koje je značilo i
zračilo u kući. Brojevi telefona rođaka, kumova, prijatelja. Prava
porodična relikvija tog vremena. Spoj tog naziva i prefiks Nikšićki, daju naslov mom djelu. To je suvenir djetinjstva i kao takav u mom srcu”, nastavlja Stanković.
Od prvog objavljivanja priča na njegovom fejsbuk profilu, čisto da vidi kako će ljudi reagovati i da li valja to što piše, krenule su i prve reakcije, prvi pozivi često i zaliveni suzama. To mu je bio znak i podrška da nastavi.
“Ljudima u ovom vremenu fali ljubavi i izgleda su je osjetili u tim napisanim redovima i u meni. I sa pedeset, dođoh do broja stotinu, uzgred pominjući oko 12OO imena i prezimena, onih koji su vezani za taj sadržaj. Čitaoci su se toliko uživjeli u sve to, da mi daju predloge, savjetuju itd. Predlažu mi čak i svog djeda, baku, tetku, strinu, ujaka. Sve to poštujem, ali smisao moje knjige nije takav.
Neću nikome da se izvinjavam što je izostavljen. To su moja sjećanja na neobični način i ništa više. Lični – Nikšićki imenik! Valjda će poslije ovoga, svima to biti jasno”, kazao je on.
Planirano je da knjiga ugleda ,,svjetlost dana” pred novogodišnje
praznike.
“Još mnogo toga treba dovršiti i urediti i ako šta zafali, kao što reče moj drug i prijetelj, novinar Veliša Kadić, biće: ,,Prvo dopunjeno izdanje”. Hahahahaha… Jer drugo, ne bi valjalo. Ovome, stvarno, kraja nema i vidjeće se koliko je moja ljubav prema Nikšiću i koliko me pamćenje služi i koliko je sve to lijepo za neke buduće naraštaje”, kazao je autor.
On dodaje da je osnovni motiv za temu o kojoj pričamo je njegova ljubav.
“Ljubav prema tim, mogu slobodno da kažem a da nikoga ne uvrijedim, ljudima koji posebno mjesto imaju u mom životu, sredini bez koje bi Crna Gora bila mnogo siromašna, pa da ne budem skroman i cijeli svijet… Sve će da ti oproste i da slažeš, i da ukradeš, i da uradiš glupost, kakvu ne bi niko iole normalan uradio, ali uspjeh- nikako. Nijesam ništa novo rekao? Je l ,da!?
Sjedio u Beranama, na Cetinju, u Budvi, svugdje, ista priča.
Ali, postoji… Tu postoji izuzetno pravilo ili si fukara, ili si čovjek! Ako to životom dokažeš i uspjeh će podijeliti sa tobom i nikada te izdati neće. Zbog toga su i posebni i jedinstveni. To je ta ljubav! Daleka, a ipak dokučiva”, kazao je Stanković.
Ljudi koji su u knjizi, ne bi bili tu da ne vrijede.
“Moja učiteljica, moji drugovi iz djetinjstva – vrlo uspješni doktori, stomatolozi, dramaturzi, pozorišni radnici. Tu su sportisti: fudbaleri, bokseri, košarkaši, atletičari, karatisti, džudisti, strelci, humanisti, izviđači, planinari, reditelji, glumci, muzičari. Obični ljudi, mangupi, boemi, pjesnici, slikari, novinari, fotoreporteri…”, dodao je.
Cilj je kako kaže da knjiga bude omiljena, da uđe u mnoge domove, da prikaže način na koji ,,vječiti dječak” piše o svom rodnom mjestu, da se ukaže da su svi, svako na svoj način, tražili mjesto pod suncem, da novim generacijama ostave se sjećanja i put, kako da dođu do zacrtanog cilja i da svako nađe mjesto – gdje pripada.
Nadamo se da će Nikšićki imenik doći do srca svakog Nikšićanina, da će svi uvidjeti i cijeniti ljubav ovog velikog čovjeka.
