Nikolina Milutinović: Svaka nagrada i medalja ima svoju priču
Naša sugrađanka Nikolina Milutinović, rođena je u Nikšiću, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Među prvima u Crnoj Gori posvetila se hip-hop plesu. Učestvovala je na brojnim takmičenjima i bila dobitnica brojnih nagrada i priznanja. Danas je trener plesnog kluba “Matrix”, pored toga je i uspješan student sociologije. Za naš portal govori o svojoj ljubavi prema plesu, inspiraciji, planovima…
Kada i kako ste počeli da se bavite hip-hop plesom?
Prve plesne korake sam napravila sa 6 godina, kada me majka odvela u plesni klub “Matrix” da vidim kako to rade već iskusni plesači. Oni su mi pružili mogućnost da upoznam razne stilove plesa, a za hip-hop plesni pravac sam se vrlo brzo opredjelila. Počela sam osvajati značajne nagrade koje su me motivisale da se i dalje posvetim tom pravcu i nastavim svoju plesnu karijeru.
Šta za vas predstavlja ova vrsta plesa?
Za mene je ovaj stil plesa vrlo poseban, nešto u čemu se pronalazim i u čemu uživam. Možda kada bih vam rekla da zamislite trenutak u kom radite nešto što istinski volite, dok svim srcem uživate u tome, jedino tada bih mogla približiti svoja osjećanja dok plešem ovaj stil. Mogućnost improvizovanja koraka je ono što je pravi užitak u ovom plesnom pravcu.
Šta je najbolje što vam je hip-hop donio?
Prije svega omogućio je sticanje mnogobrojnih prijateljstava koje sam stekla prvo u klubu, a onda i na raznim takmičenjima, zatim i mnogobrojna putovanja. Ono što bih posebno izdvojila je osjećaj velike sreće i ispunjenosti kada ste u nečemu prvi.
Pored hip-hopa kojim se još plesovima bavite?
Plesni klub “Matrix” nas je obučio raznim stilovima plesa, izdvojila bih pored hip hopa, street dance, show dance, disco dance i mnoge druge.
Pored brojnih priznanja i nagrada koje ste osvojili, kako na državnim, tako i na međunarodnim takmičenjima, postoji li neka koju bi posebno izdvojili?
Svaka nagrada i medalja ima tu neku svoju priču, trud i neke uspomene koje se vežu za nju. Jeste da ih imam dosta i ponosna sam na svaku od njih, ali dvije su mi onako bas posebno drage, a to su medalja koju sam osvojila u Bijeljini zlato u konkurenciji od 42 takmičara i zlato na Evropskom prvenstvu 2010 godine.
Da li je teže biti plesač ili trener?
I jedno i drugo je teško i zahtjeva dosta truda i rada, ali u poređenju plesača i trenera lakše je biti samo plesač. Trenerski poziv je mnogo lijep i human. Učiti mlade i podsticati ih na sport bilo koje vrste je predivan osjećaj. Prenositi svoje znanje na mlađe generacije je nešto što se nema cijenu.
Koliko je teško uskladiti ples, fakultet i društveni život?
Pa moram biti iskrena nije lako uskladiti sve te obaveze jer svaka od njih zahtijeva posebnu pažnju, ali ako nešto volite onda i pronađete način da sve to uskladite.
Radite i nastupate u okviru plesnog kluba “Matrix”. Koliko su djeca zainteresovana i koji uzrast je najbolji da se počne sa treninzima?
Tako je, trener sam u plesnom klubu “Matrix”. Ovim putem bih iskoristila priliku da posebno pozdravim Milanku i Nikolu Rakočević, koji su prije svega mnogo divni ljudi a i drugi roditelji svoj djeci našeg kluba. Imamo veliko interesovanje mlađe populacije za ples. Najbolje se priključiti u tom manjem uzrastu, predlog 5 ili 6 godina, ali ono što moram da navedem jeste da imamo čak i mlađe polaznike od 4 godine.
Šta bi savjetovali onima koji žele da uđu u svijet hip-hopa?
Pa prije svega da budu uporni i istrajni. Ples je takav sport da su rezultati promjenljivi, jer konkurencija je vrlo iznenađujuća i kvalitetna. Tako da kao i u svemu imate uspone i padove. Ali svim mladim ljudima želim da prenesem iskustvo da se više nauči posle petog mjesta, nego posle zlata. Mnogi odustanu jer se rezočaraju, a baš u tom trenutku treba biti uporan i ostvariti svoje ciljeve i snove.
Gdje smo mi u odnosu na svijet, kada je u pitanju ova vrsta plesa?
Znate kako moje mišljenje je da mi imamo dosta talentovane djece i profesionalnih igrača i da idemo u korak za svjetskim trendovima. Mogu reći da sam zadovoljna razvojem plesne kulture u Crnoj Gori, ali ona naravno može biti i daleko bolja.
Planovi u budućnosti?
Pa planovi su promjenljivi ali težimo njihovom ostvarenju. Ubrzo završavam osnovne studije Filozofskog fakulteta na odsjeku Sociologija, zatim planiram da se usavršavam u plesu i nadam se izvedem još dosta mladih plesnih generacija.
Šta za vas predstavlja Nikšić?
Pa Nikšić zauzima jedno posebno mjesto u mom srcu. Grad kome se rado vratim. Proputovala sam dosta i svuda sam poželjela da odem, ali Nikšiću uvijek da se vratim.
Poruka mladima?
Prije svega bih željela da ih posavjetujem da budu ono što jesu, jer jedino tada će osjetiti pravi užitak življenja. Predložila bih da se bave sportom jer mnogo utiče na njihivo zdravlje i raspoloženje. Ako neko od njih poželi da sa nama zapleše, plesni klub Matrix je tu za vas.
