Nikola Kanakaraš priprema knjigu i dokumentarac o Tomi Zdravkoviću

Za naš portal govori o počecima kao i o svakodnevnom istraživanju I planovima u budućnosti.

Kako je Kankaraš otrkio za portal Mladi Nikšića, njegova ljubav postoji već od osme godine njegovog života.

“Teško je definisati odakle se to izrodilo, ali prvenstveno je to krenulo kao ljubav prema muzici Tome Zdravkovića, još od moje osme godine, kada sam prvi put čuo njegov glas sa jedne stare kompilacije najvećih hitova. Na prvo slušanje, pomislio sam da slušam ženski glas jer su to bili rani snimci, a u stvari je to bio njegov lirski tenor, sa karakterističnim vibratom, koji je bio naročito izražen u mladosti. Muzika, harmonija, tekst, sve je u tim kompozicijama bilo u savršenom skladu. Zato se one nikad ne mogu podvesti samo pod pojam kafanskog pjevanja, kako se danas često banalizuje i devalvira njegova muzička zaostavština”, počinje Nikola priču.

Ozbiljnije interesovanje za lik i djelo Tome počinje sa njegovim korišćenjem društvenih mreža.

“Rekao bih da je intenzivnije interesovanje za lik i djelo Tome Zdravkovića krenulo 2010, 2011. godine, tj. kad sam počeo da koristim društvene mreže i postepeno, zahvaljujući internet izvorima koji su u to vrijeme bili dostupni, obogaćivao svoje znanje o njemu. To se poklopilo sa obilježavanjem dvadesetogodišnjice njegove smrti, kada mu je podignut spomenik u Leskovcu, kao i spomen-česma u selu Pečenjevce, gdje je proveo djetinjstvo, i tada se nanovo pojavilo interesovanje za njegovu biografiju i zaostavštinu. I prije toga kupovao sam neke kompilacije koje su tih godina izdavane, da bih nakon nekog vremena i poznanstva sa strastvenim muzičkim kolekcionarem, velikim poznavaocem diskografije Tome Zdravkovića i mojim dugogodišnjim saradnikom, prof. Daliborom Stamenkovićem iz Tetova, počeo da sakupljam originalne nosače zvuka – longplej ploče i singlice, audio i video kasete, upotpunjavajući time i svoju kućnu kolekciju, koja danas broji sve njegove longplej ploče, dvadesetak singlica i kaseta, kompakt diskove, knjige itd”, kazao nam je Kankaraš.

Prve fotografije I video snimke imao je upravo samo one koje su bile tada dostupne na internetu.

“Teško je sjetiti se jer govorimo o periodu od prije desetak godina, pretpostavljam da su to bile neke fotografije i video snimci koji su bili tada dostupni na internetu. Ali, kada je taj hobi i entuzijazam poprimio obrise istraživačkog rada, tako je rasla i foto i video dokumentacija, pa se tako velika količina tog materijala po prvi put našla na internetu upravo na stranici koju uređujem”.

Njegova kolekcija novinskih članaka i video zapisa o Zdravkoviću je veoma bogata. Za prikupljanje materijala ima i veliku podršku od porodice I prijatelja.

“Riječ je o svakodnevnom istraživanju. Većinom materijal za objave crpim iz novinskih tekstova objavljivanih u originalnim časopisima iz Tominog vremena, dnevne štampe, nedeljnika, magazina, a Toma je redovno punio stupce, budući da je vodio buran i vrlo zanimljiv život i kao takav bio neiscrpna insipracija novinarima. S obzirom na to da živim u Crnoj Gori, a većina tog materijala je dostupna na području Srbije, godinama ga nabavljam putem kupoprodajnih sajtova, a u tome mi pomaže prijatelj koji studira u Beogradu, kao i rodbina. Par puta sam bio prijatno iznenađen ljubaznošću i predusretljivošću jednog pratioca koji je kupio nekoliko tih časopisa i lično mi ih uručio dok sam boravio u Beogradu prije nekoliko godina. Tu je još mnogo ljudi koji su mi pomagali svih ovih godina kada je riječ o foto-građi, a koje ne mogu poimence nabrojati, jer ću nekog sigurno zaboraviti. Sve intervjue iz časopisa skeniram u visokoj rezoluciji, prekucavam tekstove, provjeravam informacije u tekstovima i sređujem fotografije u raznim programima prije nego što ih objavim.

Ne vodim tačnu evidenciju, ali pretpostavljam da moja dokumentacija trenutno broji par hiljada fotografija i stotinak video snimaka, kao i na desetine skeniranih novinskih tekstova, a svakim danom samo raste. Takođe, uspio sam da prikupim sve što je ikad snimio kada je riječ o audio snimcima, kompozicijama, kao i da sve to pretočim u jedan katalog njegove kompletne diskografije koji sam ručno izradio prije nekoliko godina”, dodaje.

Kao pasionirani obožavalac, Nikšićanin već sedam godina uspješno vodi Facebook stranicu “Tomislav Toma Zdravković”.

“Stranica “Tomislav Toma Zdravković” postoji od 2014. godine. U početku sam bio učlanjen u nekoliko grupa koje su se bavile afirmacijom njegovog lika i djela, međutim, na jedan prilično neozbiljan način. Nekoliko godina sam prikupljao materijal o Tomi Zdravkoviću (tekstove, fotografije, audio i video snimke), praveći digitalnu bazu podataka u svom laptopu, tako da sam imao i te kako dobru osnovu za pravljenje stranice, iako mi to u početku uopšte nije padalo na pamet. A isto tako, iz revolta prema svim tim kvazistranicama po društvenim mrežama, tabloidnim portalima – koji funkcionišu po principu objavljivanja pompeznih sadržaja sa bombastičnim naslovima u kojima se iznose mahom dezinformacije – htio sam da napravim jedan kutak na internetu koji će biti najkompletnija baza podataka iz biografije i karijere Tome Zdravkovića. Postoji određena matrica po kojoj pravim objave, toga se držim svih ovih godina i to stranicu čini autentičnom i prepoznatljivom i, bez lažne skromnosti, privilegijom za hiljade Tominih ljubitelja”, nastavlja priču.

Popularizaciji Nikolinog kutka doprinijelo je I ostvarenje Dragana Bjelogrliča, film “Toma”.

“Iako je stranica i prije filma “Toma” bila posjećena i brojala nekih 25 hiljada pratilaca, zasigurno da je ovo ostvarenje reditelja Dragana Bjelogrlića doprinijelo popularizaciji lika i djela Tome Zdravkovića, a kroz to i mog rada, što se i te kako očitovalo u posjećenosti stranice i broju pratilaca koji je porastao na trenutnih 75 hiljada. Ipak, svjestan sam da je fama oko filma prolazni trend, ali ljubav, posvećenost, temeljnost u onome što radim opstaju svih ovih godina i nadam se da će tako biti i u budućnosti.

Film o Tomi smatra veoma uspješnim, iako se ne oslanja na biografske podatke.

“Film sa aspekta autorskog doživljaja reditelja i produkcije ocjenjujem vrlo uspješnim, uostalom, to govore i prepune bioskopske sale širom regiona, Evrope, a odnedavno i drugih kontinenata, kao i brojka od 800 hiljada gledalaca koji su do sada imali priliku da uživaju u ovom biopiku koji na impresionistički način prikazuje život Tome Zdravkovića. Naravno, budući da je tako, film je mahom fikcija, sem okosnice radnje i pojedinih faktografskih elemenata, ne oslanja se mnogo na istorijske činjenice i biografske podatke”, ocjenjuje Kankaraš.

Sledeći korak je pisanje knjige i snimanje dokumentarnog filma “To je Toma”, koji će se na velikom platnu promovisati na dan rođenja legende iz Aleksinca, 20. novembra I obilježiti 30 godina od njegove smrti.

“Premijera dokumentarnog filma čiji je radni naziv “To je Toma”, u koprodukciji Centra za kulturu Aleksinac i City grupe iz Niša planirana je za 20. novembar, na dan rođenja Tome Zdravkovića, u njegovom rodnom Aleksincu. To je prvi film takve vrste, ako zanemarimo dokumentarne emisije, koje su o njemu pravljene, a nastao je iz potrebe da se na adekvatan način obilježi 30 godina od njegove smrti, a opet da bude jedan opozit aktuelnom filmskom ostvarenju Dragana Bjelogrlića, koje je većinom zasnovano na fiktivnim detaljima. Kao sagovornici u filmu pojavljuju se Tomina udovica Gordana Zdravković, Tomin prijatelj i kum Zoran Kalezić, glumice Tanja Bošković i Danica Maksimović, nekadašnji urednik “Večernjih novosti”, Rade Brajović, kao i estradni menadžeri Nikola Idžan i Sadik Pašić. Velika je privilegija i čast naći se među svim tim ljudima koji su ga poznavali i družili se sa njim.

Kruna mog desetogodišnjeg istraživanja biće knjiga o Tominom životu i radu, projekat koji je vrlo ambiciozno zamišljen, tako da rukopis na kojem radim unazad par mjeseci neće biti nalik na prethodne dvije knjige o Tomi koje su izdate, već će biti svojevsrna studija koja će uključivati elemente romansirane biografije, ali i faktografsko štivo koje će obilovati mnogim podacima iz karijere, diskografije, tako da će biti za svakog ponešto.

Nastojim da pišem stilu koji je prijemčiv čitaocu, naročito onom koji nije toliko upućen u život i djelo Tome Zdravkovića, a da ga zainteresuje. Nadam se da će ugledati svjetlo dana naredne godine. Ljudi iz Centra za kulturu Aleksinac, koji je inicijator i pokrovitelj dokumentarnog filma, izrazili su želju da finansiraju štampanje knjige, tako da se nadam da će naići na dobar prijem kod publike i javnosti, koja je pokazala da kult Tome Zdravkovića i 30 godina nakon njegove smrti živi i da nije zaboravljen”, zaključuje mladi Nikšićanin.

J.D.