Na današnji dan rođen Vitomir Vito Nikolić

Vito Nikolić, crnogorski Jesenjin rođen je na današnji dan, a već 24 godine nije među nama.

Nikolić je stvarao je u drugoj polovini 20. vijeka, njegov opus je raznovrsan, a stil poseban. Njegovi stihovi odišu ljubavlju, nostalgijom, melanholijom, ironijom i osjećanjima bola, a prolaznost života, starost i bolesti koje sa sobom starost nosi, smrt, samoubistvo su samo neki od motiva koji se pojavljuju u Vitovim pjesmama. Ono što povezuje sve pjesme svrstane u ovoj zbirci jeste bujica osjećanja koja izviru iz njegovih stihova, ostavljajući poseban utisak na čitaoce.
U znak sjećanja na njega I njegovo dijelo danas vam prenosio odlomak iz njegove knjige ,,Dobri duh Nikšića”: ,,Ja sam rođen u Mostaru i meni laska što sam se rodio u gradu jednog Šantića, Đorovića, Hamze Huma, Matvejevića… ali to smatram i svojom prvom životnom greškom, jer je trebalo da se rodim u Gradu u kome je ili kraj koga je rođeno 15 koljena mojih predaka. U njemu sam tokom rata (gdje smo doselili poslije bombardovanja Mostara) izgubio preostale članove svoje familije, oca i jedinog brata, i našao se usred ratnog vrtloga sam, bez iđe ikoga, i u nekoj sredini koja je slabije duhovno integrisana od nikšićke, vjerovatno bih završio kao i toliko drugih iskopnika. Upravo je značajno pitanje: otkuda to da ja koji sam ostao bez roditelja i koji sam se praktično našao na ulici sa ovom svojom prirodom sklonoj više avanturi nego miru i porodici, da takav ne izgubim orijentaciju, da ne posrnem i nepropadnem. Smatram da je sredina u kojoj sam živio imala najviše za to zasluga.

Neko vrijeme bio sam u domu za ratnu siročad, ali sam se razbolio od tuberkuloze i došao u Brezovik da se liječim, odakle sam uskoro pobjegao. Bio sam tada nepoznati dvadesetogodišnjak koji je objavio samo nekoliko pjesama i reportaža u ondašnjem “Omladinskom pokretu “, ali jednog dana pozvala me Vjera Kovačević, sekretar Sreskog komiteta Saveza komunista, i ona je odmah riješila sve moje probleme, i stanbene i uopšte socijalne. Tadašnji šef stanbenog odsjeka, jedan čestiti čovjek, iznenadio se i rekao da u Nikšiću nema nikakvih drugih stanova osim dvije garsonjere određene da se izdaju stručnjacima Željezare. Vjera mu je odgovorila: “I ovo su stručnjaci kakvi nam trebaju”.

Moram reći, međutim, da sam ja imao i prije toga gdje da spavam i gdje da se osjaćam kao član familije, jer su se moji rođaci (osobito moja strina, glumica Anđa Nikolić) pobrinuli za to, ali ja nijesam mogao da se prilagodim zahtjevima koje svaka porodica postavlja pred svoje članove (da dolaze u pristojno vrijeme kući, itd.), pa sam odustao od toga da im smetam.”