Miloš Đurđevac
Vremena se mijenjaju, sa sobom donose promjene, ali nebo ostaje odano. Svake će godine dati šansu nježnoj pahulji da očara svijet svojom ljepotom i makar na tren skrene pažnju na sebe.
Oblaci se smjenjuju, množe i nestaju, prepliću se horizontom većim dijelom godine. Vjetar ih vodi, pa će oči sa svih strana Zemlje sagledati njihov oblik. Mašta često zna da proradi i oblaci će postati dio raznovrsnih priča, a svoju ulogu zamijeniće ulogom svakakvih predmeta i likova. Sunce bi raščistilo nebo, a onda bi plavetnilo progutalo mnoge mislioce i zanesenjake. Vreli zrak upiće mnoga lica, a nova boja obuzela bi njihove obraze, dok su zjenice ostale iste.
Slijedeci ovakav vremenski tok, moraće se nekad pojaviti i željno čekana pahulja. Dugi let često se završava padom na neku travku, promrzlu zemlju ili hladan beton. Ipak, nemaju sve takav kraj. Završiće poneka i na vrelom dlanu ushićenog djeteta, željnom igre i zabave, hladnoće i sjaja pahulje. A onda će jedna za drugom pahulja okupirati nebo i postaće njihova privremena pozornica. Zvjezdica se neće zaustaviti tek tako na koži, već će se, naizgled nestala, predati našem srcu, a onda i mislima.
Vrijeme je odan prijatelj, ali i težak protivnik. Nemoguće je suprotstaviti mu se, a biti mu saputnik je, čini se, najbolja opcija.
Miloš Đurđevac
