Miloš Đurđevac: Hladna struja l

Ostati hladan u momentima zadisanim tenzijom, okružen brzopletim i ishitrenim reakcijama u najnepogodnijim trenucima za tako nešto, stanje je uma koje veoma cijenim.

Staloženost proizilazi iz stanja duha, pa smatram da se to stiče vremenom, samokontrolom i sjedinjavanjem tijela i duše. „Vježba“ je najbolji način da unaprijedimo sopstvene sposobnosti, a ovaj termin obično se vezuje za fizički napor, rjeđe psihički. Naravno, neizbježno je da činimo sebe boljima ako se ne uzdržavamo od napretka na duhovnom nivou. Cilj je dovesti svoje vrline do tačke usijanja, a mane u većoj mjeri istrijebiti, ali i ove preostale dobro prikriti.

Iako je svjestan da panika u bitnom momentu ne donosi ništa dobro i da ga navodi na pogrešan potez, čovjek se prepušta tom zanosu i biva poražen kad je to najmanje potrebno. Čini se da je to postala ustaljena praksa kod velike većine ljudi, pa to nije neuobičajena pojava za uočiti. Baš zato što je teško ovladati sobom, mnogi i ne pokušavaju. Smatram da bez toga nema napretka, ili će taj napredak biti prividan i kratkog daha.

Za ovakav način funkcionisanja potrebno je vrijeme, a tokom njega pažnja je usmjerena na onostrano i zbližavanje s Bogom, staloženost ovladava čovjekom, a nemir nestaje. To je naša najubojitija vještina…

Miloš Đurđevac