Da uvijek treba slijediti svoje snove i baviti se poslom koji zaista volimo, potvrdio nam je i naš sugrađanin Matija Vučinić, najmlađi crnogorski pčelar. Iako još uvijek srednjoškolac, Matija je veoma uspješan u pčelarstvu, o čemu svjedoče mnogobrojne nagrade i priznanja, a već sada planira da poveća broj pčelinjih društava i nastavi da se bavi ovim zanimljivim hobijem. U razgovoru sa nama Matija otkriva kada se javila želja da se bavi pčelarstvom, ko mu pruža najveću podršku, ali i kako izgleda jedan njegov dan u pčelinjaku.

Kada se javila ideja da se baviš pčelarstvom?

Ideja da se bavim pčelarstvom mi se javlja prije četiri godine, kada sam našao prvi roj na drvetu. Isto tako, otac i đed mi se bave pčelarstvom već preko 20 godina, pa sam gledajući njih kako rade oko pčela zavolio taj posao.

Šta je potrebno za kvalitetan med?

Za kvalitetan med je potrebno da se pčelinjak nalazi na čistoj i nezagađenoj prirodnoj sredini, kao i čisti prirodni pčelinji vosak.

Dobitnik si mnogobrojnih nagrada iz oblasti pčelarstva. Koju bi izdvojio?

Dobitnik sam četiri zlatne medalje na međunarodnim takmičenjima, takođe sam dobitnik šampionskog pehara za najbolje ocijenjen cvjetni med u Brčkom i ručnog sata kao najmlađi učesnik u Tuzli. Od svih tih nagrada najviše mi znače šampionski pehar i ručni sat koje je priznanje za moj rad.

Gdje najčešće izlažeš pčelinje proizvode i koliko su ljudi zainteresovani da kupe?

Svoj med prodam na kućnom pragu čim završim sa vrcanjem meda, tako da nemam potrebu za izlaganjem meda na sajmovima. Potražnja je veća od ponude, pa pokušavam raspodijeliti med da bih izašao u susret većem broju kupaca.

Član si Udruženja pčelara Nikšić i pčelarskog društva “Nektar” iz Tuzle. Koliko možeš naučiti od starijih kolega i šta te najčešće savjetuju?

Tako je. Član sam udruženja pčelara Nikšić i počasni član pčelarskog društva “Nektar” iz Tuzle. Od starijih mogu da naučim dosta, zato što je iskustvo broj jedan. Česti su savjeti da ne prestanem da se bavim pčelarstvom i da samo tako nastavim.

Koliko trenutno imaš košnica i da li planiraš da povećaš njihov broj?

Trenutno imam oko 30 pčelinjih društava i naravno da planiram da povećam broj, ukoliko mi budu dozvoljavale mogućnosti.

Kakvi su, po tvom mišljenju, uslovi za razvoj pčelarstva u našoj zemlji i da li misliš da su tvoji vršnjaci zainteresovani za bavljenje ovim poslom?

Uslov za razvoj pčelarstva u našoj zemlji nijesu loši. Ne znam koliko vršnjaka želi da se bavi pčelarstvom, ali primjećujem da se dosta njih raspituje o radu.

Koje su prednosti pčelarstva, a sa kojim izazovima se suočavaš i kako ih prevazilaziš?

Prednosti pčelarstva su što prema svojim obavezama mogu da odredim vrijeme rada u pčelinjaku. Suočavam se sa raznim izazovima, a rješavam ih tako što se posavjetujem sa ocem i istraživanjima na internetu.

Osim pčelarstva, da li se baviš još nečim?

Pored pčelarstva se bavim još i košarkom, treniram u KK Sutjeska i učenik sam drugog razreda Srednje stručne škole, smjer Energetika.

Ko ti pruža najveću podršku za bavljenje pčelarstvom i da li imaš nekog uzora u istom?

Najveću podršku u pčelarstvu mi pružaju otac i brat. Od oca sam najviše naučio o pčelarstvu, tako da mi je i on uzor.

Kako izgleda jedan tvoj dan u pčelinjaku?

Moj rad u pčelinjaku zavisi od godišnjeg doba. Najčešće se vrši kontrola legla i pčelinjeg društva, kao i kontrola hrane u košnici i vode na pčelinjaku.

Koliko država pomaže mlade pčelare? Da li imaš neku finansijsku podršku?

Država pomaže mladim pčelarima na razne načine, ali od 18 godina. Međutim, pošto ja nemam 18 godina, isto tako nemam nikakva prava, ni podsticaje od države, a isto tako nemam nikakve finansijske pomoći.

Šta bi poručio svim mladim ljudima koji žele da se oprobaju u pčelarstvu?

Svim mladim ljudima koji bi željeli da se bave pčelarstvom poručujem da se prije početka bavljenja pčelarstvom posavjetuju sa nekim iskusnim pčelarom. Isto tako, treba da znaju da nijedan početak nije lak i da nema odustajanja.