Dvadesetogodišnji mladić, Maksim Vojvodić, student je treće godine Filozofskog fakulteta, odsjek istorija i više puta je nagrađivani guslar. Od svoje devete godine učestvuje na guslarskim takmičenjima i već sad je ponosni nosilac zvanja “narodni guslar”. Dostignuća su ga podstakla da svoj talenat i znanje prenese na druge, posebno one najmlađe željne znanja, zbog čega se i odlučio na osnivanje škole gusala u Nikšiću. Kako kaže, njegov je zadatak da što više pojedinaca upozna pravu vrijednost gusala, kako bi se u narodu obnovila svijest o njihovoj moći i ljepoti.Za naš portal govori o ljubavi prema guslanju, takmičenjima, o Školi gusala „Sveti Đorđe“…
Odakle ljubav prema guslama?
Ljubav prema guslama javila se još od malena. Naime, potičem iz tradicionalne porodice koja njeguje običaje i iskonske vrijednosti ovog naroda. Na taj način, otac je ljubav prema guslama prenio na mene. Kako je stari običaj da svaka crnogorska kuća ima gusle, one su prvi instrument sa kojim sam se susreo .
Ko te je učio prvim notama na guslama?
Gusle su specifičan instrument baš zbog toga što nemaju note već zahtijevaju sopstvenu improvizaciju guslara koja treba da bude autentična. Kako gusle proslavljaju prije svega slobodu tako i guslar nije ograničen na note već ima punu slobodu da izvodi ono što mu mašta kaže. Što se tiče mojih početaka, otac je doprinio dobrim dijelom u tom smislu da sam imao veliki broj guslarskih kaseta i išao na manifestacije tradicionalnog tipa. Što se tiče učenja i usavršavanja, u tome sam samouk. Čovjek kada se sam uči najbolje mu ide iz toga razloga što ga ljubav bezrezervno vodi ka uspjehu.
Koliko dugo guslaš?
Ne sjećam se prvih početaka jer sam bio isuviše mali. Ono što daje odgovor na ovo pitanje jesu fotografije sa guslama koje su godinama bile veće od mene. Međutim, svoj profesionalni početak vežem za devetu godinu kada sam prvi put javno nastupio. To je bilo u Plužinama 2009. godine.
Baviš li se pisanjem pjesama?
Repertoar velikog dijela guslara jesu stare epske narodne pjesme i provjereni ep novijeg vremena, prije svega Radovana Bećirovića, Boža Đuranovića i Živojina Đukanovića Zvicera. Stoga, veoma je teško novim pjesnicima dostići taj nivo vrhunskih pjesama koji su postavili navedeni majstori stiha. Tako se i ja bavim pisanjem, ali u posebnim slučajevima, kada ne postoji pjesma o određenom događaju ili kada imam nadahnuće za neke epske momente.
Koje takmičenje ti je najdraže i zbog čega?
Svako mi je takmičenje na svoj način drago i neobično. Dok nisam napunio 18. godina takmičio sam se na omladinskim festivalima gdje sam pet puta osvajao prvu nagradu. Na seniorskim takmičenjima sam takođe postigao određene rezultate. Najdraže takmičenje mi je Savezni festival guslara Srbije, Crne Gore i Republike Srpske u Beranama 2019. godine gdje sam dospio „na tron“ guslara sa svih prostora bivše Jugoslavije. To je najveći uspjeh koji jedan guslar može postići u svojoj karijeri. Posebno mi je drago što su žiri toga festivala činili oni koji spadaju među najbolje žive guslare sa naših prostora.
Da li je naporno uskladiti sve obaveze, fakultet, obaveze u školi, privatni život?
Dobra organizacija raspoređuje obaveze i ispunjava dan za danom bez napornih momenata. U životu je bitno samo baviti se onim što voliš i ne postoje neočekivani problemi.
Koliko dugo si predavač u školi?
Počeo sam predavati u Podgorici, u školi gusala pri hramu Hristovog Vaskresenja, prije sedam godina. Tamo sam jedan od predavača dok sam u Nikšiću jedini predavač u Školi gusala „Sveti Đorđe“ koju sam osnovao kada sam upisao fakultet, 2018. godine.
Kako se snalaziš u radu sa djecom?
Mnogo volim rad sa djecom. Njihova ljubav prema guslama čini me srećnim. Najprije jer se prisjetim svojih početaka, a onda i zbog toga što se broj guslara povećava iz dan u dan što i jeste obaveza svakoga od nas, da taj naš sveti instrument sačuvamo od zaborava. Ta obnova traje već godinama, a najveći pokazatelj toga jeste broj mladih guslara u vrijeme mojih prvih koraka koji nije bio veći od pet, naspram broja današnjih mladih guslara kojih ima preko stotinu.
Čime se još baviš, šta te ispunjava, kako se opuštaš?
Pored gusala i fakulteta, bavim se i folklorom. Član sam Folklornog ansambla „Crna Gora“ iz Podgorice, jednog od najboljih u Crnoj Gori. Ispunjava me druženje sa ljudima i porodica.
Tvoja poruka za mlade?
Što više aktivnosti i raznovrsnosti u životu. Bavite se samo onim što volite i ne sumnjajte za svoj uspjeh.
