Luka Mićanović: Mladi da stalno rade na sebi i razmišljaju o svojoj budućnosti
Luka Mićanović je mladi, talentovani umjetnik, slikar (amater) iz Nikšića. Rođen je 1997. godine u Nikšiću. Slikanjem se bavi od djetinstva i još tada je znao da će to biti njegovo buduće zanimanje. Do sada je imao jednu kolektivnu izložbu radova u školi, gdje je dobio i nagradu za darovitost, a imao je i jednu samostalnu izložbu u Plužinama 2017. godine.
Za portal Mladi Nikšića Luka govori o slikanju, počecima, tehnikama, uzorima…
Da li Vam je slikanje hobi ili posao?
Posao, kad sam bio mlađi više je bio hobi, ali sad posao od kog živim. Iako možda malo čudno zvuči.
Kakvi su bili Vaši počeci, šta Vas je podstaklo isto da radite?
Kao dijete sam počeo da crtam za časove Likovnog. To su u početku bili obični radovi kao i ostale djece. Međutim moj otac je uvijek tu vidio nešto više. Tako da je on veliki uticaj imao da ja danas slikam. Kasnije sam išao u školu slikanja ,,Ars” kod našeg poznatog umjetnika, pokojnog Jovana Karadžića, bio sam 10 godina dio te škole.
Ko Vam je uzor u slikarstvu? Zašto?
Ruski slikari najviše, jer imaju specifičan način korišćenja boja ,,igru bojama”, detalja. Ikone su im savršene.
Kako je slikati u našem gradu?
Nije jednostavno, jer ima dosta mladih, ali i starijih iskusnih slikara. Treba dosta rada i truda da bi uspio u ovome. Za Nikšić znamo da je grad talenata.
Koji su dominantni motivi na Vašim slikama?
Najviše portret, lik, priroda.
Koja je tematika Vaših slika?
Najviše slikam ikone zadnje četiri-pet godina.
Vaša inspiracija?
Dosta toga me inspiriše, slušanje dobre muzike, šetnja. Gledanje na internetu drugih umjetnika kako stvaraju svoja djela.
Koliko je za slikara bitno da poznaje različite kulture i istoriju?
Veoma, veoma bitno. Bez poznavanja istorije i kulture svog naroda, a i naroda ostalih djelova, teško da se može umjetnički izraziti na pravi način. Bilo to kroz slikanje, knjižesvnost…
Otkud to da slikate ikone? Jer u Nikšiću nemamo mnogo ikonopisaca…
Iskreno, odjednom mi je to ,,došlo”. Počeo sam prije četiri, pet godina. Prvo sam crtao olovkom i onda počeo bojom.
Koliko traje rad na Vašoj slici?
Traje sve dok ja ne budem zadovoljan urađenim. Desi mi se više puta da se vratim na neki detalj i da ga potpuno drugačije naslikam, posebno ikonu. Čitao sam da svaka ikona zapravo oslika dušu onoga ko je ikonopisao.
Da li ste imali izložbe?
Imao sam dvije. Jednu u školi, dok sam bio đak. Tada je bila izložba talentovane djece, dobio sam nagradu od Dječijeg saveza, za telenat na nivou Opštine. Drugu sam imao samostalnu u mojim Plužinama, 2017. godine.
Da li se može živjeti od slikanja?
Pa i može. Dosta se trudim i ,,probijam” pa nekako dođem do kupca kojem se sviđa moj rad.
Da li imate svoj atelje?
Da, imam. To je mala soba puna materijala, boja, platna.
Koji je Vaš hobi?
Volim da slušam muziku, treniram, gledam filmove.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Najviše u prirodi, šetam ili treniram…
Da možete nešto promijeniti u svom životu, šta bi mijenjali?
Upisao bih Likovnu akademiju. To mi je neostvarena želja. Mada vidim da sad nije bitno sa koliko godina se upisuje fakultet. Ko zna, možda i ostvarim tu želju.
Šta najradije čitate?
Nikolaja Velimirovića, volim i Lauševićeve knjige.
Koji su Vam planovi za budućnost?
Imam dosta nekih planova, da se jedan, dva ostvare, super. Razmišljam da otvorim svoj atelje, volio bih i da imam izložbu u našem gradu i da se usavršavam još u izradi ikona.
Šta biste poručili početnicima?
Da stalno rade na sebi i razmišljaju o svojoj budućnosti, da stalno uče, budu uporni. Jer kako svi kažu 20% je talenta, a 80% rada, upornosti i jeste tako.
