
“Fudbal je 90 minuta pretvaranja da ste povrijeđeni, dok je ragbi 80 minuta pretvaranja da nijeste”, stara je engleska, ne samo sportska izreka koja pokazuje koliko volje i odricanja je potrebno za bavljenje ovim viteškim sportom.
Da posjeduje želju, volju i sve druge karakteristike lidera iz vikenda u vikend nam demonstrira Boris Mijušković, 23-ogodišnji kapiten ragbi kluba “Nikšić” i crnogorske reprezentacije.
Specijalno za portal Mladi Nikšića, govori o svojim ragbi počecima, uspjesima novoformirane reprezentacije, akutelnoj sportskoj i socio – ekonomskoj situaciji u Nikšiću, o mnogim drugim ne samo sportskim temama i razbija tabue o sportistima kao jednostranim ličnostima, ukoliko ih je uopšte i bilo.
Otkud interesovanje za ragbi, s obzirom na to da on nije popularan poput ostalih kolektivnih sportova u Crnoj Gori?
Iako je ragbi u Crnoj Gori nepoznanica, riječ je o veoma popularnom sportu koji se igra širom svijeta. U mnogim razvijenim zemljama, kako u ekonomskom tako i sportskom smislu, ragbi je jedan od primarnih sportova, pri čemu je uvršten kao obavezan dio školskog programa. Vjerujem da ko god odgleda ragbi utakmicu jednostavno ne može da ostane ravnodušan. Tako sam se i ja veoma brzo „zarazio“ ragbijem i dočekao da ragbi dođe i kod nas.
S obzirom na to da postoji nekoliko vrsta ragbija (ragbi 7, ragbi 15…), objasnite našim čitaocima koji se igra u Crnoj Gori i navedite osnovne razlike?
Kao što i sam naziv kaže, osnovna razlika je u broju igrača na terenu, kao i dužini trajanja utakmice. Verzija “ragbi 7” podrazumjeva igru 7 na 7, dok “ragbi 15” igru 15 na 15. Poluvrijeme “ragbi 7” traje 7 minuta, dok u “ragbiju 15” traje 40 minuta. Osnovna pravila u obje verzije su ista, ali su zbog broja i konstitucije igrača, dinamika igre, broj obaranja pa samim tim i cjelokupna igra poprilično različiti. U Crnoj Gori se igraju obje verzije ragbija, pri čemu crnogorska liga obuhvata verziju 15, dok se Kup Crne Gore igra u formi 7, koji se inače svuda igra u formi turnira. Crna Gora je kao reprezentacija na internacionalnom nivou debitovala u obje verzije.
Budući da javnost dijeli mišljenje da je u pitanju izrazito grub sport, koliko je bitna fizička sprema kako bi se izbjegle povrede?
Ragbi je sport koji je fizički veoma zahtjevan i dobra fizička sprema je osnova igre. Istina je da se fizički spremniji igrači rjeđe susreću sa povredama, međutim, veliki broj faktora utiče na zdravstveni bilans ekipe. Ipak je potrebno naglasiti da povrede u ragbiju nijesu toliko česte kao što se u javnosti smatra, čemu najbolje svjedoči statistika. Što je najvažnije, treba shvatiti da se ono što se u drugim sportovima smatra povredom u ragbiju najčešće zanemaruje.
Kako gledate na poslednje velike pobjede crnogorske reprezentacije kao njen kapiten i koliko su ovi uspjesi važni za dalji razvoj ovog sporta u Crnoj Gori?
Vjerujem da i dalje nijesmo svjesni koliko su velike i važne poslednje reprezentativne pobjede. Pobjeda protiv Estonije je najveći dokaz našeg napornog rada u poslednjem periodu. Ono što je najvažnije jeste da je izgrađen jak temelj, ekipa koja djeluje jako i složno kako na terenu, tako i van njega i konstantno pokazuje svoj veliki potencijal. Sada reprezentaciju očekuju nastupi u verziji ragbi 7, a dosadašnji rezultati su odlična uvertira i motiv više za još veći rad i bolje rezultate.
Veliki dio reprezentacije čine članovi nikšićkog kluba, koliko je to bitno u realizaciji taktičkih zamisli selektora?
Na moje veliko zadovoljstvo (jer sam ujedno i kapiten RK Nikšić), skoro trećinu reprezentacije čine igrači Ragbi kluba Nikšić. Taj broj bi vjerujem bio veći da par igrača nije odsustvovalo zbog povreda, poslovnih obaveza i bolesti. Imamo tu sreću i zadovoljstvo da kao klub imamo odličnu saradnju sa našim selektorom, Marty Lustyjem, koji često dolazi u Nikšić i trenira nas. Vjerujem da je veoma zadovoljan našim zalaganjem i učinkom, jer kao što i sam voli da napomene, Nikšićani imaju veliko srce, što je preduslov za ragbi.
Koliko vam uloga kapitena znači na sportskom i psihološkom planu?
Kao što uvijek volim da naglasim, velika mi je čast što sam izabran za kapitena reprezentacije na istorijskom nastupu Crne Gore. Još veće zadovoljstvo mi predstavlja činjenica da reprezentaciju Crne Gore sačinjavaju veoma kvalitetni momci, kako u sportskom tako i u ljudskom smislu. Sve to mi olakšava kapitensku ulogu, što mi ujedno u velikoj mjeri povećava sigurnost i samopouzdanje na terenu. Svakom sportisti je najveća čast da brani boje svoje zemlje, dok je kapitenska uloga poseban osjećaj koji je teško opisati.
Kako ocijenjujete crnogorsku ragbi ligu i koliko ulaganja u infrastrukturu treba da bi se donekle približili svjetskim standardima?
Kao i u svemu počeci su najteži, ali vjerujem da je ovogodišnja domaća liga premašila očekivanja. Učešće u ligi je uzelo pet klubova, a upravo smo ušli u fazu odigravanja play off-a. Cilj organizatora je bio da se odigra što veći broj utakmica, kako bi se sticalo iskustvo i kvalitet igre podizao na što veći nivo. Utakmice se uglavnom odigravaju na fudbalskim terenima u Baru, Podgorici i na Glavi Zete. Naravno, veća ulaganja u infrastrukturu su neophodna, ali naš najveći problem je nedostatak sudija i trenerskog kadra. Ragbi u poređenju sa drugim sportovima zahtijeva mnogo manje ulaganja, a vjerujem da bi ta ulaganja znatno brže pozitivno rezultirala u odnosu na druge sportove. Zbog toga se nadam da će vremenom ljudi prepoznati potencijal i značaj ragbija i početi da ulažu u njegov razvoj.
Koliko je teško održati takmičarski entuzijazam u ekipi s obzirom na to da nemate finansijsko pokriće i da je to sve, nažalost, još uvijek na amaterskom nivou?
Ragbi se zaista veoma razlikuje od drugih sportova. Ono što je poznato jeste da ljudi ne biraju ragbi, već ragbi bira ljude. Jednostavno je filozofija ragbija najsličnija samoj filozofiji života. Kao što ste i sami naveli, igrači su svjesni da je ragbi kod nas na amaterskom nivou, a igrači svih klubova u Crnoj Gori su uspješni studenti (DIF-a, prava, ekonomije, medicine, građevine i dr.) i ljudi zaposleni u različitim oblastima. Međutim, što više vremena u ragbiju provedete želja za pobjedom sve više raste. Takođe se filozofija pokušaja veoma cijeni, a porazi se shvataju kao velike lekcije. Ako ragbi utakmicu odigrate timski, jako i date sve od sebe, smatra se da ste nadigrani, ali ne i da ste izgubili. Upravo je to ono što naše momke čini jačim, konkurentijim i uvijek spremnim za takmičenje. Naravno, nada u bolje sjutra kada je u pitanju ragbi u Crnoj Gori iz dana u dan raste.
Pratite li najjače ragbi lige, ”skidate li” poteze, taktike najboljih igrača i trenera i koliko je to teško primijeniti u našim skromnim uslovima?
Za nas je najveća poslastica organizovano gledanje utakmica uz Nikšićko pivo, gdje se zajedno komentarišu utakmice, potezi, različiti defanzivni i napadački sistemi. Posebno je zanimljivo kada igraju reprezentacije jer svi imamo svoje favorite, a internacionalne utakmice nose posebnu draž. Mnogo spektakularnih obaranja, off load-ova i eseja, uz erupciju emocija čine stadion modernom gladijatorskom arenom. Naravno da pokušavamo da te stvari primijenimo u našoj igri, ali je za to potrebno dosta vježbe i velika uigranost. Međutim, tu smo svi da jedni drugima pomažemo i da uživamo i u našoj igri, koja je, obzirom na trenutne uslove, i više nego na zavidnom nivou.
Da li ste se ranije bavili nekim sportom?
Kako potičem iz sportske porodice mogu slobodno reći da sam čitav život u sportu i smatram da je sport važan dio i preduslov za zdrav i lijep život. Veoma sam rano počeo da treniram tenis (u ljetnjem periodu) i odbojku (u ostatku godine), što je bila i kombinacija sportova kojima sam se bavio sve dok nijesam počeo da igram ragbi. Posebno mi je zadovoljstvo što sam kao odbojkaš bio dugogodišnji član klubova OK Nik-Volley i OK Sutjeska sa kojom sam učestvovao na evropskim takmičenjima i predstavljao svoj grad. Takođe sam bio član prve generacije OK Volley Star, koji ove godine bilježi samo uspjehe i kojima ovim putem čestitam na izvanrednim rezultatima.
Pretpostavljamo da su Vam sada ti sportovi ipak samo hobi, možete li reći koje su to aktivnosti koje praktikujete u slobodnom vremenu?
Upravo su tenis i odbojka (posebno ljeti na Krupcu) jedni od aktivnih hobija. Takođe volim da sa SRD TIM, čiji su osnivači moj otac i stric, posjetim naše planine i uživam u ljepotama Crne Gore. I naravno, opuštanje uz dobru knjigu je nešto što je obavezno.
Koliko je teško uskladiti akademske obaveze i svakodnevne treninge, s obzirom na to da ste osim uspješan sportista i student ekonomije?
Vjerujem da je za dobro organizovanog čovjeka dan dovoljno dug da uskladi sve obaveze. Trenutno sam aktivan na tri fronta: posao, magistarske studije i ragbi, ali se trudim da ne zapostavim ni ostale stvari. Istina je da nekada bude malo više gužve, ali recept je da uživamo u onome što radimo. Kao što stoji u jednom mnogo lijepom citatu: “Warrior does not give up what he loves, he finds the love in what he does.”
Da li Vam brat, kao sportski psiholog, pomaže u rješavanju, kako sportskih tako i životnih nedoumica?
Sigurno je da mi je brat jedna od najvećih podrška u životu. Pomaže mi u suočavanju sa problemima različite prirode, ali kao sportski psiholog ima poseban osjećaj kada su u pitanju sport i bavljenje ragbijem. Vjerujem da je on posebno ponosan na moje učešće u reprezentativnim akcijama i ovim putem ga pozdravljam. On je jedan od rijetkih ljudi koji na poseban i pravi način voli, cijeni i poznaje nikšićki sport.
Koliko ste zadovoljni interesovanjem mladih Nikšićana za ovaj sport?
Sigurno je da interesovanje može biti na znatno većem nivou. Postoje različite predrasude koje jednostavno udaljavaju ljude da probaju ragbi. Ono što mene posebno raduje je to da je najveći broj ljudi koji je došao u naš klub tu i ostao. Kao što sam već naglasio, ragbi sam bira ljude, zato pozivam sve sugrađane da dođu i probaju ragbi. Jedno je sigurno, kvalitetnog druženja, putovanja i različitih takmičenja neće faliti. Sve što je potrebno je volja, a ostalo se vremenom nauči.
Šta biste preporučili početnicima u ragbiju?
Prije svega da uživaju. Ono što će vam većina trenera reći prije utakmice je da igrate ragbi i uživate. Poenta ragbija je u tome. I naravno trening. Kao i u svemu, jak trening je preduslov. Kako je ragbi kod nas u razvoju, ovo je odličan momenat da se zainteresovani uključe u ragbi i zajedno sa nama uče i stvaraju posebnu priču. Na terenu su potrebni svi ljudi, različitih konstitucija, godina, fizičkih predispozicija. U ragbiju za svakog ima mjesta i svi su više nego korisni. Ponavljam, potrebna je samo želja.
Ne znamo koliko ste upućeni u koncept našeg portala, a s obzirom na to da su naša ciljna grupa mladi Nikšića, a cilj informisanje, edukacija i uticaj na njihovo konstruktivno razmišljanje, kako Vam se čini ta ideja?
Pratim portal i koristim ovu priliku da vam čestitam na odličnoj inicijativi i još boljem radu. Smatram da je Nikšiću kao gradu koji doživljava teške socio-ekonomske pritiske ovo i više nego potrebno. Nadam se da će i ostali mladi i sposobni ljudi krenuti vašim putem i pokrenuti još sličnih inicijativa. Samo tako možemo pokrenuti talas pozitivnih promjena i napraviti nešto bolje i više, kako za sebe tako i za svoje okruženje.
Za kraj razgovora da li imate neku poruku za nas?
Samo da vam se zahvalim što pratite naš rad i akcije i da vas pozovem da to nastavite da radite. Da vam poželim sreću u daljem radu, a čitaocima portala želim sve najbolje i proljeće za pamćenje.
Sportski pozdrav od svih ragbista Crne Gore!
Pravi primjer sportiste koji zna gdje se nalazi,zna sta zeli i zna dje ide. A zna i kako tamo stici. Na pocetku smo jedne lijepe sportske price.Crnogorski ragbi je imao srecu da ga pocnu igrati bas ovi momci, sa toliko zelje i energije koju unose u njegove temelje.A jos na samom pocetku imati ovakvig kapitena,kome su tek 23 godine,predstavlja vec 15 : 0 u korist naseg ragbija na putu ka uspjehu.Neka im je sa srecom,cesto se sa pobjedama sretali,a zadovoljstvo u igri vazda ih pratilo.