Filozofski fakultet u Nikšiću oduvijek je bio mjesto u kome su prednjačili inteligencija, moć rasuđivanja, prkos, pa čak i ona pozitivna arogancija.
Dovoljno razloga da nakon aktuelnih dešavanja oko (ne)održavanja Akademske šetnje ponosa “opipamo puls” onih koji najvažnije životno doba svakodnevno provode u ovoj akademskoj ustanovi.
Studenti se, kao vrlo osjetljiva grupacija društva, rijetko slože u nečemu, stavovi se gotovo uvijek razilaze, ali ovog puta naišao je izuzetak koji potvrđuje pravilo.
Gotovo svi anketirani su složni, da se slične manifestacije ne smiju i ne trebaju održavati, jer , kako kažu, pitanje LGBT osoba nije nešto što bi trebalo izbjegavati.
Studenti su bili izuzetno raspoloženi za razgovor na temu koja je ovih dana uzburkala nikšićku, ne samo akademsku javnost i dali nam veoma zanimljive odgovore.
Krenuli smo od pripadnica ljepšeg pola, koje su, sebi svojstveno, pokazale da nije riječ o predrasudama, već o nečemu duboko ukorijenjenom u našem narodu.
“Apsolutno sam protiv organizovanja svih događaja koje promovišu LGBT osobe, jer je to nešto što je bolesno. Nijesam za represivne mjere, ne treba ih tući na ulici, ali svoja pogrešna ubjeđenja ne mogu i ne smiju prezentirati na našem fakultetu,na kome smo mi “normalni” još uvijek u većini”, rekla je 24-ogodišnja studentkinja treće godine na odsjeku za Engleski jezik i književnost.
Ni njena koleginica sa sociologije ne gleda mnogo drugačije na stvari.
“Svi pričaju o njihovim ugroženim pravima. A recite mi, molim Vas, pitali ko nas, da li su naša elementarna prava ugrožena?Za rješavanje ljubavnih problema svih nas koji smo heteroseksualno orijentisani ne postoji ni tribina, ni inicijativa”, rekla nam je vidno revoltirana 22-ogodišnja sugrađanka.
Da je tema uzela maha, svjedočila je burna rasprava dvije drugarice i koleginice, koje se, sa malim razilaženjima, slažu u ocjeni da je društvo civilizovano i demokratsko, samo ako propagira prave vrijednosti.
“Vidim da nas, nazvaću ih “ovi”, optužuju za homofobiju, što nije tačno. Niko od nas te ljude ne mrzi, niti im želi zlo, ali isto tako ne želimo da prihvatamo njihove iskrivljene vrijednosti. Ako je ovo evropeizacija i demokratizacija, onda je najbolje da idemo u Aziju”, bila je krajnje ironična studentkinja prve godine na učiteljskim studijama.
Njena buduća koleginica iz struke gleda u budućnost, pa u prvi plan stavlja mlade naraštaje i oblikovanje njihove svijesti.
“Budući sam prosvjetni radnik, pa ovakve akcije ne mogu i neću podržati. Ako to sve uzme maha, djeca koja sjutra treba da budu naši učenici, naći će se u raznim nedoumicama, neće znati ko su i šta su. Neka neko ovu moju priču nazove previše patrijarhalnom, ali drugačije neću i ne mogu da razmišljam, jer djeca su nam najveće bogatstvo”, kaže ova 25-ogodišnjakinja.
Muški dio anketiranih, po pravilu je tajnovitiji, ali ništa manje principijelan i dosledan.
“Naravno da sam protiv, i podržavam navijače i sve ostale koji bi došli da “razbiju” taj skup. Nakon veoma smišljenih akcija čelnika tih organizacija da paradu održe u Budvi, u sred turističke sezone, i u Podgorici, u kojoj je uvijek neko dešavanje tokom godine, isto su pokušali u Nikšiću. E, pa grdno su se prevarili. Ovaj grad je izmučen i ponižen dovoljno, veća poniženja nam ne trebaju”, kazao je 28-ogodišnji student istorije, uz napomenu da je bio član svih studentskih protesta u prethodne nekolike godine.
Prema riječima brucoša na odsjeku za psihologiju, riječ je o skretanju pažnje sa važnijih životnih tema, a glavni cilj je dodatno utapanje u kolotečinu.
“Sve ovo je planski urađeno. Skreću se teme sa krize u društvu.Niko ne priča o tome što u Nikšiću firme ne rade, što je gorivo poskupilo, što se mladi odaju porocima, što stari bolesni nemaju pravo da dobiju lijek na recept. Činjenica je da smo svi žrtve propagande medija”, izjavio je ovaj 19-ogodišnji Pljevljak.
Osim klasičnih iznošenja stavova, dobili smo i niz konstruktivnih predloga,a predstavljamo vam najzanimljiviji.
“Ne treba primjenjivati silu, jer su oni zaštićeni bolje od bijelih medvjeda. Treba odgovoriti istom mjerom, s tim što bi naša manifestacija bila akademska u pravom smislu te riječi, tako što bi doveli eminentne profesore koji bi sa nama podijelili životna iskustva, književnike koji bi propagirali ljubav, slobodnu misao i razumijevanje. Tako nešto treba predložiti Studetskom vijeću”, kazao je budući profesor fizičkog vaspitanja, koji je sa svog fakulteta došao u salu Filozofskog na svakodnevne vježbe.
Odgovor mladog sugrađanina, koji, kako kaže, muku muči sa ispitima iz geografije vratio nas je u surovu realnost.
“Tužno je što studenti razgovaraju o ovome umjesto o ispitima i kolokvijumima, a još tužnije da smo manje ili više složni samo oko stvari koje se ne tiču direktno nas. Zašto niko ne priča o kriterijumu profesora na ispitima, o poboljšanju uslova u domu, kvaliteta hrane u menzi? Nijesam od onih koji podržavaju LGBT, ali mislim da je događaju dat previše velik publicitet”, tvrdi naš 27-ogodišnji sagovornik.
Našu zanimljivu šetnju okončali smo razgovorom sa studentom italijanskog jezika, čime smo objedinili sve odsjeke na fakultetu, a on je pohvalio dekana i administraciju za pametne i mudre poteze.
“Ne zanima me mnogo politika vođenja fakulteta, ali mislim da je dekan uradio pravu stvar, poslušavši sugestije vijeća i procijenivši da bi održavanje svega toga samo pokvarilo imidž ove ustanove. Njemu je možda i najteže, svi će ga optuživati za kršenje ljudskih prava, ali bar se ja i on u nečemu slažemo”, kroz osmijeh je kazao 21 -ogodišni mladić nakon što smo mu rekli da je dekan odbio da komentariše dešavanja oko neuspjele Akademske šetnje prilikom radne akcije, koja je u subotu organizovana u dvorištu fakulteta.
Potrudili smo se da vam kroz ove odgovore približimo stavove ljudi koji sjutra treba da budu na čelnim pozicijama u društvu.