Uoči nastupa u Nikšiću, na 16. Međunarodnom festivalu gitare, jedan od najdarovitijih brazilskih umjetnika svih vremena, Jamandu Kosta (Yamandu Costa), govorio je za “Vijesti” o muzici, gitari sa sedam žica, njegovom jedinstvenom stilu koji opisuju kao izuzetan spoj “tipične muzike sa juga Brazila, šora i sambe, sa akrobatskim pasusima, visokim tempom, a opet vrlo delikatnim i melodičnim komadima”.
Virtuoz na gitari sa sedam žica, ali i kompozitor i aranžer, Kosta je kao sedmogodišnjak počeo da uči gitaru sa ocem. Kasnije ga je podučavao argentinski gitarista koji je živio u Brazilu, Lusio Janel, koji ga je zainteresovao za folklornu muziku s juga Brazila, Argentine i Urugvaja.
”Rođen u porodici muzičara, nikad nisam sumnjao u svoju profesiju. Od najranijeg doba moj je život muzika, ne samo kao profesija, već i kao način života. Moj otac je bio čovjek koji je strasno volio kulturu Latinske Amerike, koji je imao vrlo otvoren um za različite stvari i jako mu se sviđala muzika koja se stvarala i stvara u regiji gdje sam rođen. Naravno da je ova regija prisutna u mojoj muzici i nosim je svuda po svijetu”, kaže umjetnik koji je rođen na samom jugu Brazila, u Passo Fundou, blizu Argentine i Urugvaja.
Pod uticajem mnogih velikih muzičara kao što su Lusio Janel, Astor Pjacola, Rafael Rabel, Baden Povel, Antonio Karlos Žobim, kao i Đango Rajnhart, Kosta je izgradio sopstveni izraz koji je teško svrstati u jedan žanr.
”Imam neizmjernu znatiželju. Što više znam o svom kontinentu, vidim sve veću raznolikost muzike koju imamo u različitim zemljama španskog govornog područja. Mislim da je Latinska Amerika dobila drugu priliku da razvije vlastitu muziku, a ne tradicionalnu koja je u mnogim zemljama došla uglavnom iz Španije. Brazil je druga stvar, jer imamo puno uticaja iz Portugala i Afrike i muzika je sasvim drugačija. Vjerujem da je znatiželja, ovaj nemir, jedan od najvažnijih pokretača u životu umjetnika”, kazao je on “Vijestima”.
U njegovoj muzici ima šora, sambe, bosa nova, milonga, tanao, šamame…Ima svega, a opet najviše njegove muzike. Na pitanje koliko je teško/lako izgraditi sopstveni stil i uspjeti da budete prepoznatljivi, ali i jedinstveni u muzičkom svijetu, da tradicionalnu muziku “zaogrnete” novim ruhom i date joj svoj pečat, Kosta odgovara:
”Tradicionalna muzika može biti korisna i ona je nesumnjivo važna za formiranje stila. Međutim, mislim da je najvažnije pronaći svoj vlastiti način izvođenja, prije svega, imati vlastiti otisak, svoj način iznošenja stvari”.
Umjesto gitare sa šest žica, Kosta je izabrao gitaru sa sedam žica, tradicionalni instrument u Brazilu.
”Sa gitarom sa sedam žica susreo sam se kada sam imao oko 13-14 godina. To je tradicionalna gitara u Brazilu koja ima vlastitu školu, ali ne školu solo sviranja, kao koncertni izvođač, već kao instrument za pratnju u muzičkim grupama. Ali, krajem 70-ih mladi brazilski muzičar po imenu Rafael Rabelo je to promijenio kada je počeo svirati gitaru sa sedam žica kao solo gitaru. Moja generacija pokušava da to unaprijedi pokazujući da je očito da imamo samo jednu žicu više, ali da je to u stvari mnogo više od toga – to je gitara velike amplitude i vrlo zanimljiv nov način, vrlo različit i vrlo originalan”, objašnjava brazilski umjetnik.
Do sada je snimio 28 albuma i četiri DVD-a i priznaje da su njegovi učitelji, kao i svih ostalih gitarista koji dolaze iz “popularne škole, umjetnici i ploče, mnogo više od konzervatorijuma ili formalnih časova”.
”Mi smo nastali slušajući mnogobrojne muzičare i uzimajući od svakoga sitnice gradeći vlastiti repertoar znanja. A kada počnete razvijati vlastiti način rada, počinjete stvarati svoju ličnost”, kaže gitarista koji smatra da je u muzici jedna od najljepših stvari mogućnost davanja sebe i stvaranja veze između muzike i publike, biti nit koja ih veže.
Nikšićki Gitar fest je, smatra, odličan način da se gitara i klasična muzika popularizuju. Priznaje i da “vjeruje u mali svijet gitare koji ima mnogo obožavalaca”.
”Gitara je mnogo više od profesije – to je prijatelj, instrument koji može poboljšati vaš svakodnevni život i vaš odnos prema svijetu. To je nešto izuzetno pozitivno. Što više festivala gitare imate, to će donijeti više dobra svima, kao i samom zdravlju planete. Ja iskreno vjerujem u to”.
Iako je svijet zahvatila pandemija brazilski umjetnik ne odmara. Stvara, planira i, kako kaže, slijedi san da uvijek bude blizu muzike.
”U vrijeme pandemije, svi smo shvatili koliko je privilegovano i srećno imati način života gdje možete putovati, upoznavati ljude i prenijeti svoju kulturu kroz muziku. Puno radim i imam mnogo projekata. U posljednje vrijeme na svom YouTube kanalu imam serijal pod nazivom ‘Istorija gitare’. Trenutno se prikazuje 11. epizoda i želim da nastavim sa ovim serijalom. Imam tri albuma spremna za objavljivanje, a trenutno radim i na novom koncertu za gitaru i orkestar. Periodično objavljujem mnoge muzičke numere, bilo na mojim kanalima ili na svjetskim streaming mrežama, tako da ljudima mogu pružiti veću količinu muzike od uobičajene i u isto vrijeme pružiti puno ljubavi kroz djela koja stvaram. Dakle, projekata ne nedostaje. Nastavljam da slijedim ovaj lijepi san da uvijek budem blizu muzike”, zaključuje Kosta.
Ljudi postavljaju granice, a ptice ih prelaze
Kosta vjeruje da muzika može da ruši barijere, da je njen jezik univerzilan i da ima iscjeliteljsku moć.
”O jeziku muzike se i dalje razmišlja na vrlo uzak, vrlo ograničen način. Vjerujem da muzika može i ruši barijere. Kao što je govorio Antonio Karlos Žobim, koji je bio veliki brazilski kompozitor, ljudi postavljaju granice a ptice ih prelaze. To znači da je muzika puno više od kulturne identifikacije. Muzika povezuje ljude i njena iscjeliteljska moć, dobro koje čini za našu psihu, je nešto što još uvijek nije dovoljno razvijeno u neuronauci. Vjerujem da ćemo uskoro pronaći više razloga da muzika bude dio našeg svakodnevnog života, kao način dobrog, kvalitetnijeg življenja, a ne nešto što služi samo za zabavu ili posao”, kaže Kosta “Vijestima”.
Volio bi da nauči nešto više o muzici i kulturi Crne Gore
Iako je ranije bio u Crnoj Gori priznaje da njenu muziku ne poznaje najbolje i da bi volio da nešto više nauči o tradicionalnoj muzici i o kulturi zemlje čiji je gost.
”Bio sam u Crnoj Gori i to je država koja ima vrlo posebnu muziku. Zaista jako malo znam o njoj, ali želim saznati više o lokalnoj muzici, ovdašnjoj narodnoj muzici, da naučim više o vašoj kulturi. Znam da je to država koja ima mnogo kulturne mješavine, koja ima mnogo nasljeđa iz susjednih zemalja i vjerujem da je u državama u kojim žive različiti narodi nesumnjivo vrlo važno unaprijediti lokalnu kulturu”, ističe Kosta.
Rođen u porodici muzičara, nikad nisam sumnjao u svoju profesiju. Od najranijeg doba moj je život muzika, ne samo kao profesija, već i kao način života. Moj otac je bio čovjek koji je strasno volio kulturu Latinske Amerike, koji je imao vrlo otvoren um za različite stvari i jako mu se sviđala muzika koja se stvarala i stvara u regiji gdje sam rođen. Naravno da je ova regija prisutna u mojoj muzici i nosim je svuda po svijetu”, kaže umjetnik koji je rođen na samom jugu Brazila, u Passo Fundou, blizu Argentine i Urugvaja
Svetlana Mandić