Djevojka koja, već više od decenije, predstavlja simbol crnogorske ženske košarke rođena je u Nikšiću 7. maja 1987. godine. Potiče iz košarkaške porodice, pa je magična igra pod obručima, još od najranijeg djetinjstva, predstavljala logičan izbor. Kao vrlo mlada zaigrala je, tada veoma jaku, saveznu ligu, kao tinejdžerka osvojila titulu sa ekipom Budućnosti, pa je košarkaška javnost već tada bila upoznata sa potencijalom mlade Nikšićanke koja igra na pozicijama “tri” i “četiri”.
Nijesu je zaobišli ni pozivi selektora, pa je 2003. u dresu državne zajednice SCG u Turskoj postala šampion Evrope u konkurenciji kadetkinja, da bi dvije godine kasnije u Tunisu stigla do srebrne medalje na Svjetskom omladinskom šampionatu.
Internacionalnu karijeru započela je u Španiji (Ros Kasares iz Valensije i Rivas Ekopolis), po jednu sezonu provela je u Francuskoj (Tarb), Rusiji (Nadežda iz Orenburga) i Češkoj (USK Praha), a trenutno nastupa za turski Galatasaraj.
U ekskluzivnom intervjuu za portal Mladi Nikšića Jelena govori o (ne)uspjehu reprezentacije na posljednjem Eurobasketu, dosadašnjoj karijeri, privatnom životu, daljim planovima…
Osim što na parketu dijeli košarkaške lekcije, tokom razgovora nas je naučila i važnu životnu lekciju – kako se postaje šampion.
Kako ocjenjuješ nastup crnogorske reprezentacije na nedavno završenom EP u Mađarskoj i Rumuniji, da li je ostvareni plasman uspjeh, realnost ili neuspjeh jer su iz stručnog štaba uoči šampionata najavljivali da možemo čak do medalje?
Pa, kada se zna način na koji smo ispale, a da smo uz sve to imale dosta pehova, prije svega mislim na probleme sa povredama, onda je ovo možda i dobar rezultat. Međutim, mislim da smo zaslužile medalju. Možda nijesmo bile konstantne, ali četvrtfinale je jedna utakmica u kojoj je sve moguće, a mi smo tog dana sigurno zaslužile više.
Doživjela si neugodnu povredu na početku druge faze, da li je to bilo presudno za naš slabiji plasman jer si veoma bitan igrač u svim elementima igre?
Moja povreda je došla kao “grom iz vedra neba”, ali ekipa je i pored toga pokazala ogroman karakter i savlada neke sjajne reprezentacije. Košarka je kolektivni sport, i koga nema bez njega se može a i mora.
Kako si zadovoljna proteklom sezonom u Evroligi, iako ste imali tim za velike domete poraženi ste u četvrtfinalu od Fenerbahčea 2-1 ?
Prethodne sezone smo imali jako puno problema, ekipa se mijenjala tokom sezone. Česte promjene uslovile su loš početak i skor od 0-5, ali smo i pored toga dosli na jednu utakmicu od plasmana na F4. Moglo je i bolje, ali u principu sam zadovoljna.
Što se tiče individualnog učinka imala si dobru sezonu, za 30 minuta postizala si 13 poena, bilježila 4.3 skoka i 1.5 asistenciju, bila među liderima u nekoliko statističkih kategorija. Da li je moglo još bolje?
Uvijek može bolje, ka tome i težim. Cijela prošla sezona za mene je predstavljala veliki izazov, igrala sam na poziciji 3, na kojoj nijesam igrala od svoje 15 -te godine, i, iskreno, srećna sam!
Galatasaraj i u predstojećoj sezoni ima velike ambicije, ostaješ li u Istanbulu?
Galatasaraj je veliki klub, koji uvijek ima najveće ambicije.Ostajem, vezana sam ugovorom, navikla sam se i na grad i na jezik.
Košarkom si počela da se baviš kao vrlo mlada, ušla u prvi tim Rolinga, koji je igao jaku saveznu ligu, potom si postala dio tada šampionske Budućnosti. Kakva su iskustva iz tog vremena i da li si razmišljala o tome da ćeš kasnije postati jedna od najboljih evropskih košarkašica?
Često kažem da nijesam ni imala drugi izbor u životu, od kada znam za sebe znala sam da ću biti košarkašica. Kao jako mlada maštala sam i željela da stignem do vrha, tu negdje sam kasnije i došla, imala sam sreće da sam bila okružena sjajnim ljudima i trenerima koji su me učili i drugim stvarima, ne samo kosarkaškim. Rado se sjećam tog perioda, koji je vjerovatno najljepši i najiskreniji.
Sjećaš li se prvog trenera i treninga?
Naravno, bio je to Zoran Đokić, glavni “krivac” što je svaka od nas tada zavoljela košarku.
Da li se tvoje interesovanje za košarku probudilo uz brata Dušana, svojevremeno jednog od najvećih talenata crnogorske košarke, koji spletom okolnosti nije uspio da napravi karijeru kakva mu se predviđala?
Odrasla sam uz njega, i sigurno je bio jako bitan za mene tada, kao i sada. Kao što sam i rekla, ja sam znala da ću biti ovo što jesam, a naravno pomoć i ljubav koju sam dobijala je bila ogromna, ne samo od Dušana, već i našeg oca koji je sve to usadio kod nas.
Pratiš li njegov rad u Sutjesci i mlađim reprezentativnim selekcijama?
Naravno, jako smo vezani. Svaki njegov uspjeh i neuspjeh doživljavam vrlo emotivno, ponekad čak i stresno.
Košarkaši Sutjeske igraće naredne sezone u ABA ligi. Koliko će to doprinijeti poboljšanju kvaliteta košarke u Nikšiću?
Plasman Sutjeske u ABA ligu je veliki plus, ne samo za nikšićku, već i za crnogorsku košarkašku scenu. Drago mi je što će Nikšić, grad koji je iznjedrio mnogo sjajnih sportista, ugostiti najbolje košarkaške ekipe regiona.
Igrala si u nekoliko država, u najjačim ligama, gdje si se najbolje prilagodila i košarkaški i po načinu života?
U Španiji, a sada u Turskoj se osjećam kao kod kuće.
Tokom karijere igrala si sa mnogo odličnih igračica, možeš li izdvojiti koje od njih bi se, uz tebe, našle u idealnoj petorci?
Ipak ću izostaviti sebe, a moja idealna petorka izgledala bi ovako: Išil Alben, Ana Dabović, Sonja Petrović, Sandrin Grida i moja saigračica Nevrije Jilmaz.
Jesi li upoznata sa stanjem ženske košarke na domaćoj sceni, naročito u Nikšiću? Ima li igračica koje bi jednog dana mogle da krenu tvojim stopama?
Situacija je loša, nivo kvaliteta je u padu, ali voljela bih kad bi se Nikšić, po pitanju ženske košarke, vratio u vrh, gdje mu je i mjesto.
Pratiš li zbivanja u WNBA ligi, da li ti odgovara taj stil igre i da li bi voljela i tamo da se oprobaš?
Nijesam veliki fan WNBA, imala sam ponudu i potpisan ugovor ovog ljeta u L.A. Sparksu, ali zbog povrede nijesam otišla.
Imaš li neki hobi, aktivnost koju upražnjavaš poslije napornih utakmica i treninga?
Volim da se posvetim sebi, odem sa prijateljima na večeru i na pričam o košarci, ukoliko je to moguće.
Da li imaš vremena za čitanje, koju bi knjigu preporučila čitaocima našeg portala?
Sve zavisi od raspoloženja, mada uvijek nađem vremena za dobru knjigu.
Stigneš li da obavljaš neke od kućnih poslova, poput kuvanja, kada se za to ukaže prilika ili si isključivo fokusirana na košarku?
Voljela bih da sam češće u prilici da kuvam, ostale poslove redovno radim, ali ja i kuhinja još uvijek nijesmo pronašle zajednički jezik.
Danas sportisti mnogo pažnje poklanjaju zdravoj ishrani. Kako izgleda tvoj dnevni raspored oboroka?
Što sam starija, sve više vodim računa o ishrani. Trudim se da ravnomjerno unosim hranljive materije, dosta proteina, povrća…Ishrana zavisi od plana i programa treninga.
Više puta si pomenula da ti je igranje na Olimpijskim igrama neostvaren san, pošto si u najboljim igračkim godinama može li selektor računati na tebe u narednim reprezentativnim akcijama?
Uvijek sam tu za reprezentaciju i tako će biti dok fizički budem mogla da izdržim. Za mene je dres Crne Gore svetinja i ne postoji ništa vrijednije ni značajnije.
Šta za tebe predstavlja Nikšić i da li bi, nakon završetka karijere, životne planove vezala za rodni grad?
Grad u kome sam rođena, gdje mi živi porodica i prijatelji. Grad koji iskreno volim, pa me još više boli činjenica što stagnira i propada. Još je rano govoriti o tome, za sada Nikšiću provodim samo slobodno vrijeme.
Da li si pratila ranije naš portal, kako ocjenjuješ ideju da mladi ljudi mogu o svemu biti detaljno, brzo i efikasno informisani na jednom mjestu?
Iskreno, nijesam puno pratila, što ne znači da od sada neću. Sama činjenica da na jednom mjestu možemo naći sve što nas zanima daje dodatnu sigurnost.
Poruka našim čitaocima za kraj razgovora.
Hvala na razgovoru! Veliki pozdrav za moj rodni grad i sve ljude koji su spremni da urade sve kako bi postigli svoj cilj.
Z.N.