Janetovih 100 u plavom dresu: Hvala i srećno!

Nakon 100 mečeva za Sutjesku, Branislav Janković karijeru nastavlja u Arysu iz Kazakhstana i poručuje: “Volio bih da se jednog dana vratim u Sutjesku i da tu završim karijeru.”

Kada je učio svoje prve fudbalske korake u rodnom Tivtu, Branislav Janković sigurno nije ni slutio da će jednog dana imati dres Sutjeske sa brojem 100 na leđima.
“Nisam očekivao, iskreno. Prije dolaska sam imao lošu epizodu u Rudaru, želio sam da se vratim fudbalski u život i da osvojim trofeje, u čemu sam i uspio dvije godine u nizu kada samo bili najbolja ekipa Telekom 1. CFL. Naravno, velika mi je čast što sam došao do brojke 100”, kazao je.
Profesionalnu karijeru je počeo u Grblju, odakle je prešao u Čukarički, zatim Rudar, da bi na ljeto 2017. pojačao Sutjesku.
Za Plave je debitovao 5. avgusta 2017. godine u pobjedi protiv Koma 0:1, a svoju jubilarnu 100. utakmicu je odigrao protiv Dečića u 15. kolu tekuće sezone. Nakon te utakmice nije nastupao do kraja polusezone zbog povrede.
“Realno, moje najbolje utakmice jesu zapravo u dvomeču protiv Slovana koji ćemo pamtiti jer smo zaista napravili veliki uspjeh. Međutim, bilo je tu mnogo dobrih utakmica u našem prvenstvu, neke pobjede u derbijima, ali svakako bih izdvojio istorijske mečeve protiv Slovana”,rekao je Janković i odgovorio da li je vjerovao u prolaz svoje ekipe: “Oni su u tom trenutku bili veoma ozbiljna ekipa, izuzetno kvalitetan tim sastavljen od sjajnih individualaca. Moram priznati da nismo puno razmišljali o prolasku nakon žrijeba, s obzirom na budžet i kvalitet Slovana. Međutim, nakon pozitivnog rezultata u Bratislavi, znao sam da ćemo ih na svom terenu pred punim tribinama još više namučiti. Morali smo svi da odigramo perfektnu utakmicu, a oni da podlegnu atmosferi, da bi se desilo to što se desilo.”, zaključio je naš reprezentativac koji je zaista odigrao vanserijski u dvomeču sa Slovanom.
Kada je riječ o najtežoj utakmici, Branislav je rekao da je to ispadanje od Budućnosti u polufinalu Kupa Crne Gore u sezoni 2018/2019.
“Mnogo sam želio duplu krunu sa Sutjeskom. Odigrali smo odličnu utakmicu u kojoj smo kontrolisali dešavanja na terenu, došli do prednosti i stvorili veliki broj šansi koje nismo iskoristili. Pred kraj susreta se desio trenutak nepažnje kada smo primili gol koji nas je, slobodno mogu reći, koštao tog trofeja, bez obzira što je to bilo polufinale.”
Kao detalj sa neke utakmice koji će najviše pamtiti, Jane je izabrao gol Boža Markovića za izjednačenje u samoj završnici meča protiv Budućnosti, jer je to po njegovom mišljenju bio trenutak koji je kasnije odlučio šampiona.
Na pitanje kada je imao najveću tremu, kratko i jasno je odgovorio: “Nikada nemam tremu!”, što se i može vidjeti kada je on na terenu bez obzira na to ko je protivnik.
“Zadovoljan sam podrškom navijača. Imao sam dobar odnos sa svima, uvijek će mi ostati u lijepom sjećanju i rado ću se vraćati na stadion kraj Bistrice.”, rekao je i dodao da ga je Sutjeska promijenila prije svega kao čovjeka, pa onda i kao igrača: “Promjenila me je mnogo, to najbolje znaju moji najbliži. Fudbalski, iskreno mislim da sam možda trebao ranije da odem, jer sam osjećao da mi je potrebna promjena. Nije bilo dobro poslednjih, rekao bih, godinu dana, bilježili smo nešto lošije rezultate, ali meni će Sutjeska ostati u najljepšem sjećanju”, istakao je.
Branislav Janković je debitovao za reprezentaciju sada već davne 2014. godine u prijateljskom susretu protiv Slovačke.
“To je bio nevjerovatan osjećaj. Dobro se sjećam trenutka kada sam dobio prvi poziv, tada sam igrao da kažem u “manjem” klubu, u Grblju, i smatram da je to jedan od najvećih uspjeha u mojoj karijeri. Do sada sam upisao devet nastupa za nacionalni tim, želja mi je da nastavim da igram i dalje”, rekao je Janković i dodatno opisao kakav je osjećaj nositi grb svoje države na grudima: “Nema ljepših utakmica od tih, to nije fraza, to je jednostatavno tako. Svako najviše voli svoju zemlju i raduje se uspjehu reprezentacije”, kazao je.
Jane bi volio da se jednog dana vrati u Sutjesku.
“Sada bih želio da se zadržim što duže na ovom tržištu, ali bih zaista volio da se jednog dana vratim u Sutjesku i tu završim karijeru. Bilo kako bilo, i da se to ne desi, biću uvijek veliki navijač Sutjeske”, zaključio je vezista koji je uvijek izgarao na terenu do poslednjeg atoma snage.
Izvor: FK Sutjeska