Kako bi prepoznali kriminalni prestup, neophodna je edukacija šta se pod kriminalom podrazumijeva. Termin kriminal (ili kriminalni prestup) obuhvata sve djelatnosti kojima se krše političke i moralne norme nekog društva i kao takav štetan je i za pojedince i cjelokupnu državu. U eliminisanju kriminala zajedničkim snagama sarađuju i postupaju po mjerama iz svoje nadležnosti policija i Državno tužilaštvo.
Kada se dogodi neko kriminalno krivično djelo- sajber kriminal, zloupotreba službenog položaja, pranje novca, trgovina ljudima, korupcija, krađa… većina se instinktivno obrati najjačem organu otkrivanja- policiji. Policijska dežurna služba će, lice koje prijavljuje, uputiti na linijskog inspektora, i nakon obavljenog razgovora i prijave, iz policije će o slučaju obavijestiti državno tužilaštvo. Odsjek kriminalne policije se bavi uglavnom visoko-funkcionalnim kriminalcima- zloupotrebom službenog položaja, pranjem novca, utajom poreza. Kako bi došli do pravednijeg društva, potrebno je donijeti jasan Zakon o porijeklu imovine, kao i oštriju kaznenu politiku za koruptivna krivična djela. Funkcija policije u borbi protiv kriminala i korupcije je preventivna i represivna. Policija radi u koordinaciji sa državnim tužilaštvom, s tim što tužilaštvo u velikoj mjeri određuje policiji kako da postupa. U borbi protiv kriminala, državni organi, međunarodne organizacije i NVO djeluju zajedno.
Policijski sektor za borbu protiv kriminala obuhvata:
– Odsjek za suzbijanje opšteg kriminaliteta;
– Odsjek za suzbijanje privrednog kriminaliteta;
– Odsjek za sprečavanje i suzbijanje zloupotreba droga;
– Odsjek za suzbijanje krivičnih djela; krijumčarenja i trgovine ljudima i ilegalnih migracija;
– Odsjek za specijalne istražne metode;
– Odsjek za kriminalističko-obavještajne poslove;
– Odsjek za međunarodnu operativnu policijsku saradnju- INTERPOL-EUROPOL-SIRENE;
– Specijalno policijsko odjeljenje;
– Odsjek za suzbijanje teških krivičnih djela;
– Odsjek za borbu protiv krijumčarenja droga;
– Odsjek za zaštitu svjedoka i
– Odsjek za posebnu operativnu podršku.
Uzrok devijantnih kriminalnih radnji je teško odrediv. Opšti faktori formiranja ličnosti koja je potencijalni izvršitelj krivičnog djela su:
– Društveni faktori: loša ekonomska situacija (u porodici, društvu/zajednici uopšte), nezaposlenost, siromaštvo i nedostatak obrazovanja povećavaju vjerovatnoću da osoba postane dio sfere kriminalnog djelovanja.
– Faktori porodice: disfunkcionalnost porodice (naročito u djetinjstvu i pubertetu), zlostavljanje u djetinjstvu i nedostatak podrške porodice ili zajednice.
– Psihološki faktori: mentalni poremećaji, zloupotreba supstanci (medikamenata ali i upotreba zabranjenih supstanci) i problemi s impulsivnošću i agresijom mogu povečati tendenciju za prisutnošću u kriminalnoj sredini.
– Kulturni faktori: kulturološke osobenosti društva, a prije svega porodice, etičke i moralne norme vodilje.
Posljedice učinjenog zločina su:
– Kazna i pravda: prestpnici, počinitelji krivičnog djela odgovaraju pred zakonom, prema Ustavu države. Kazne za počinjeni zločin variraju u odnosu na težinu zločina, a završavaju se zatvorskom kaznom ili novčanom kaznom.
– Žrtve zločina: zločin se uvijek završi žrtvovanje nekog lica, a u sferi finansija ili emocija, dok su žrtve nerijetko i fizičke. Traume su vrsta posljedica koje prate oštećene kroz čitav život i često su neprebrodive. Nekada, zločin se završi i životnom žrtvom.
– Društvo: kriminal ima ekonomski uticaj na društvo, uključujući troškove pravde, zatvora i obnovu zajednica pogođenih kriminalom, ali i posljedice koje zločin ima na balans finansiskih funkcionisanja unutar države/društva.
– Sigurnost: pojavom kriminalnih djelovanja unutar društva, sigurnost svakog građanina je ugrožena i to je nenadoknativo djelovanje službe, osim ako to djelovanje podrazumijeva potpuno sprečavanje kriminalnih akcija. Osim toga, ovim ambijenom u društvu integritet i autoritet vlasti kakva je država, sud ili policija, opada i teško je nadoknadiv.
Prevencija kriminala je ključan faktor za smanjenje njegovih posljedica. To uključuje posebnu posvećenost obrazovanju, poboljšanje ekonomskih uslova, bolju podršku porodicama, savjesniji odnos prema djeci i bolju društvenu kontrolu.
Kriminal je duboko ukorijenjen u drušvu koje je nestabilno, a danas se može reći da ne postoji društveni sisitem u kojem nije zastupljen. Samim tim, razumijevanje i prepoznavanje predstavljaju glavne karike borbe u suzbijanju kriminala i kriminalnog djelovanja.