Šta pročitati: Marko Tomaš – “Crni molitvenik”

Poezija Marka Tomaša u zbirci Crni molitvenik ne traži da bude laka, niti da čitaoca ostavi ravnodušnim. Ona je sirova, lična i često ogoljena do kraja, kao unutrašnji razgovor koji se vodi bez filtera. Njegovi stihovi nose tragove savremenog čovjeka – njegove sumnje, ljubavi, umora, bijega i potrebe da pronađe smisao u svijetu koji ga stalno lomi i ponovo sastavlja.

Marko Tomaš u Crnom molitveniku piše poeziju koja je istovremeno i ispovijest i otpor. Njegovi stihovi često djeluju kao fragmenti misli, kratke molitve upućene sebi, drugima ili nečemu što ostaje neizrečeno. U njima se osjeća gradska atmosfera, noć, putovanja, izgubljene ljubavi i stalna potraga za mirom koji nikako da dođe.

Ova zbirka ne idealizuje emocije. Naprotiv, ona ih prikazuje u njihovoj najneurednijoj formi – ljubav koja boli, nostalgija koja ne prolazi, i svakodnevica koja ostavlja trag. Upravo u toj iskrenosti leži snaga Tomaševe poezije.

Posebno je upečatljiv njegov jezik – jednostavan, ali gust značenjem. Nema ukrašavanja bez potrebe; svaka riječ djeluje kao da je ostala jer je morala tu da bude. Zbog toga Crni molitvenik djeluje više kao niz unutrašnjih zapisa nego klasična pjesnička zbirka.

Ovo je knjiga koja se ne čita brzo. Ona traži pauze, vraćanje istim stihovima i tišinu nakon pročitanog. Njena atmosfera ostaje u čitaocu dugo nakon zatvaranja korica.

Zašto pročitati ovu knjigu?

donosi iskrenu, savremenu i emotivno snažnu poeziju;

govori o ljubavi, gubitku i unutrašnjim lomovima bez uljepšavanja;

stihovi su jednostavni, ali duboko značenjski;

podsjeća na stvarnost svakodnevnih emocija i nemira;

pogodna je za čitaoce koji vole introspektivnu i “grublju” poeziju.