Goran Gajović: Uspjeh ne dolazi preko noći
Goran Gajović rodio se u Zagrebu, a odrastao je u Nikšiću. Ima 33 godine i košarkom se bavi od svoje desete godine. Trenutno igra za rumunski košarkaški klub „Pitešti“. Pored Reprezentacije Crne Gore igrao je i za „Igokea“, „Feni Industri Kavadarci“, „Targu Mures“, „Dižon“, „Oradea“, „Krajova“. Daje koševe sa više od pola terena. Volio bi da se oproba u Španii ili Italiji. Za naš portal priča o svojom počecima kao i željama u budućnosti.
Kada ste počeli da trenirate košarku?
Košarku sam počeo da treniram sa deset godina.
Od koga imate najveću podršku?
Najveću podršku imam naravno od svoje porodice. U početku od svojih roditelja i sestara, a sad od supruge i ćerkice.
Za koje klubove ste sve igrali?
Od početka bavljenja košarkom igrao sam redom za: „Ibon“, „Primorje Herceg Novi“, „Danilovgrad“, „Hercegovac Bileća“, „Igokea“, „Feni Industri Kavadarci“, „Targu Mures“, „Dižon“, „Oradea“, „Krajova“ i „Pitešti“.
Za koji klub u budućnosti bi voljeli da igrate?
Nemam neku želju gdje bih igrao, mada bih volio da se oprobam negdje u Španiji ili Italiji.
Koji koš pamtite?
Da se ne prisjećam prošlosti puno, reći ću od prošle sezone koš sa više od pola terena.
Najteži protivnik?
Sam sebi sam najteži i najveći protivnik.
Kako teče Vaš radni dan?
Tokom sezone radni dan je jednostavan, dva treninga, ujutru i uveče, odmor između i sve je podređeno košarci. Dok van sezone izgleda malo drugačije, tu je porodica prije svega. Puno vremena provodim sa kćerkom, prijateljima, odmor i naravno priprema za sledeću sezonu.
Kako provodite slobodno vrijeme?
U slobodnom vremenu, kojeg je veoma malo, kad sam kući volim da pogledam film, pročitam knjigu ili jednostavno odmaram uz neku dobru muziku.
Koji je Vaš hobi?
Neka to bude muzika.
Čega se najviše plašite?
Samoće, ne volim da budem sam.
Zašto se dobro baviti košarkom?
Zato što je košarka najljepši sport na svijetu. Bavljenje sportom utiče kako na pravilan razvoj tijela tako i na društveni razvoj. Bavljenje sportom se stiču doživotna prijateljstva. Od dobrih trenera se ne uče samo tehnike sporta, nego i neke važne životne lekcije, djeca se uče disciplini i socijalnim interakcijama, da budu uzorni i pomažu drugima, da poštuju članove svoje ekipe, da nauče da žive sa razočarenjima kada ne ide sve uvijek kako treba, da dignu glavu i da ne odustanu nego da uvijek i uvijek iznova teže ka svojim ciljevima i ostaju istrajni u tome, da nauče da uspjeh ne dolazi preko noći nego da je potrebno dosta strpljenja i truda. Bavljenje košarkom ili nekim drugim sortom znači da će djeca provoditi kvalitetno vrijeme u sali, a ne na ulici sa nekim sumljivim društvom.
Vaši najveći uspjesi?
Što se tiče uspjeha bilo ih je puno, a najveći je svakako igranje sa reprezentaciom Crne Gore.
Poruka mladima?
Poruka mladima je da se bave sportom, jer sport nudi ogromne prilike, da se razvije kao osoba i da od toga imaju korist za cijelo društvo, da nauče da poštuju individualnost drugih ljudi i da pomažu svima.
R.B.
