Filip Gardašević, naš dvadesettrogodišnji sugrađanin, uspješan je sportista. Od svoje devete godine trenira košarku, a trenutno igra za KK Sutjeska. U razgovoru sa nama Filip govori o ljubavi prema sportu, utakmicama, podršci, druženju, dosadašnjem uspjehu…
Od kad je prisutna tvoja ljubav prema košarci?
Moja ljubav prema košarci prisutna je od ranog djetinjstva, a prenio mi je moj otac.
Kakav si bio učenik i da li si volio školu?
Bio sam dobar učenik u mjeri koliko su mi obaveze dozvoljavale, ali sam ipak izabrao košarku.
Ko ti je najveća podrška?
Najveća podrška mi je moja porodica koja je uvijek uz mene i koja mi daje dodatnu snagu i motiv da istrajem u mojim zacrtanim ciljevima.
Kako tvoji prijatelji gledaju na tvoj uspjeh?
Imam prijatelje koji pozitivno utiču na mene. Neki od njih su i moji saigrači pa međusobno podstičemo i motivišemo jedni druge.
Ko ti je uzor u ovom sportu?
Najveći uzor mi je Kevin Durant, odrastao sam uz njega i njegove utakmice. Divim se sa kojom lakoćom igra i postiže poene.
Šta najčešće radiš u slobodno vrijeme i može li se ipak dobrom organizacijom naći i vremena za izlaske s prijateljima?
Moje mišljenje je da se dobrim organizovanjem slobodnog vremena može sve stići. U slobodno vrijeme, naravno, volim da izađem sa svojim drugovima, kao i da odgledam dobar film, slušam muziku… Takođe me ispunjavaju šetnje i druženje sa mojim psom.
Koji je tvoj recept za uspjeh?
Moj recept za uspjeh je predan i naporan rad, vjerovanje u svoje sposobnosti i mogućnosti, postavljanje zacrtanog cilja ka kojem treba stremiti i koračati iz dana u dan.
Mladi su danas sve više pod uticajem nekih poroka. Koliko aktivno bavljenje nekim sportom može uticati na to da se ovakva situacija promjeni?
Bavljenje sportom izgrađuje ličnost i usmjerava na pravi put. Svim mlađim generacijama bih savjetovao da se bave sportom jer će na taj način u velikoj mjeri izbjeći razna negativna iskušenja koja nameće savremeni način života.
Imaš li nekih anegdota s utakmica?
Postoji puno zanimljivih momenata sa utakmica koji svakako služe kao značajno iskustvo kako u košarci tako i u životu. Naveo bih situaciju kada sam imao povredu prsta na ruci i želio sam da igram utakmicu. Trener je tada vidio i osjetio moju želju i dozvolio mi je da igram. Na kraju se završilo kako treba, na moje zadovljstvo sam odigrao dobro i tu utakmicu smo pobijedili. Bio sam presrećan što sam istrajao u tome da odigram utakmicu i što nisam razočarao moje saigrače i trenera.
Kakav je osjećaj pobjediti i znati da su svi ponosni na tebe i tvoj tim?
To je nepisiv osjećaj, za taj trenutak se trenira i živi i to je najbolja satisfakcija za uloženi veliki rad i odricanje.
Šta bi poručio mladima?
Mladima nih poručio da izeberu pravi put, onaj koji smatraju da je najbolji za njih, da rade ono što najviše vole i uz naporan i istrajan rad rezultat dolazi sam po sebi.
D.N.
