Dok bude “pobune uma” biće i dobre poezije

Književna nagrada “Mirko Banjević” svečano je dodijeljena u sali “Zahumlja” laureatima Milici Kralj iz Podgorice, za zbirku “Čisanice” i Spasoju Bajoviću iz Nikšića, za zbirku “Put u vatru”.

Nagrade za prvu objavljenu knjigu, u cilju podsticaja stvaralaštva mladih talentovanih pjesnika, ravnopravno su dodijeljene Marku Sandiću iz Pljevalja za knjigu “Nijemi oproštaj” i Milisavu Rosiću iz Mojkovca, za zbirku “Drugi svijet”.

 

Nagradu dodjeljuje Književna zajednica “Mirko Banjević” iz Nikšića, a odlukom žirija u sastavu: predsjednika žirija, dr Dragana Koprivice i članova žirija, dr Radoja Femića i mr Aleksandra Ćukovića.

Svečanost je otvorila voditeljka programa, Kristina Radović pjesmom “Prolog” Mirka Banjevića, iz zbirke Pobune uma, objavljene 1930. godine, kojom je Banjević trasirao svoj pjesnički put.

Predsjednik Književne zajednice “Mirko Banjević”, pjesnik Radislav Gardašević započevši svoj govor, čestitao je laureatima, uz želju da “poberu još puno nagrada”. Takođe, izrazio je zahvalnost predsjedniku Opštine, Marku Kovačeviću, “bez čije pomoći ovo veče ne bi bilo upriličeno, ne bar na ovakav način”. Zahvalio se i Miodragu Čizmoviću, koji je ustupio salu Zahumlja, koja je inače poprište kulturnih događaja, u svrhu održavanja svečanosti.

Govoreći o istorijatu Književne zajednice “Mirko Banjević”, Gardašević je podsjetio da je ona osnovana 1979. godine.
“Osnovan je Književni klub “Mirko Banjević” a nešto malo kasnije on je prerastao u Književnu zajednicu “Mirko Banjević”, podsjeća Gardašević, nastavljajući svoj govor biografskim podacima velikog pjesnika Banjevića.
“Crnogorski pjesnik Mirko Banjević je rođen 1905. godine, neposredno u Opštini Nikšić, u Pješivcima, preciznije u mjestu Paprati”, istakao je Gardašević.
“Stvaraoci ove književne zajednice pišu poeziju, prozu, aforizme, kritike, eseje, što će reći, skoro svi književni rodovi su zastupljeni, i to u ediciji Zavjet. A ta edicija Zavjet upravo nosi ime po Mirkovoj pjesmi “Zavjet”, koja je prva pjesma u poemi “Sutjeska”, rekao je Gardašević.

Podsjetio je kako je u posebnom izdanju objavljeno ponovljeno izdanje prve knjige Mirka Banjevića, “Pobune uma”, i to na 100. godišnjicu pjesnikovog rođenja.

Književna zajednica je objavila izdanje upravo onako kako ga je pisac napisao, sa svim njegovim djelovima, bez izmijena, ističe Gardašević.
“Ta knjiga je pisana na ekavskom. Nikada Mirku nije palo na um da je ijekavizira, objavljeno je ono što je pisac napisao 1930. godine. A to je, po mom dubokom uvjerenju, možda i najbolja Mirkova knjiga”, kazao je Gardašević.

Književna nagrada “Mirko Banjević” dodjeljuje se svake druge godine, podsjeća Gardašević, i dodaje kako svečanost treba “izdići na jedan viši, regionalni nivo, ili na prostor bivše Jugoslavije”.

“Jer Mirko je bio veoma poznat pjesnik u onoj Jugoslaviji, i van granica one države, jer je prevođen na mnogim stranim jezicima”, kazao je Gardašević dodavši da Banjević stoji “rame uz rame najpoznatijim pjesnicima u Crnoj Gori- Radovanu Zogoviću, Janku Đonoviću, Dušanu Kostiću, Aleksandru Lesu Ivanoviću, Ristu Ratkoviću, Radonji Vešoviću…”

“S tim što mogu tvrditi da je njegova (Banjevićeva poezija) osobna, posebno se razlikuje, jer taj pjesnik je imao poseban pjesnički nerv, i njegova poezija je u svakom momentu nešto bila drugačija od ostalih pjesnika koji su stvarali u Crnoj Gori”, kazao je Gardašević.

Svečanosti je prisustvovao predsjednik Udruženja književnika Crne Gore, Novica Đurić, kojem je Gardašević ustupio riječ.

“Kada poeziju darivate, vi darivate sami sebe. Tako da je žiri darivao sebe, darivao sve nas i darivao knjige ovih sjajnih pisaca”, rekao je Đurić i dodao kako je:
“poezija uvijek bila i ostala pobuna ima, i iz toga korjena je izrasla sva poezija ovoga svijeta. Dok bude pobune uma, biće i dobre poezije”.

Banjević je pisao u vremenu u kojem je uvijek bilo pobune uma, bez obzira koji su bili sistemi vremena, ko je vladao, jer slobodan čovjek se ne miri sa onim što ostaje i uvijek mora biti buntovnik, kako bi kod drugih ljudi probudio tu svijest o neslaganju sa onim što nije dobro u vremenu u kojem žive, kazao je Đurić.

“Nagrada “Mirko Banjević” živi zahvaljujući onima koji su iz pobune uma napisali svoje najbolje pjesme i svoja najbolja djela”, kazao je Đurić komentarišući djela dobitnika nagrada.

Prof. dr Dragan Koprivica je uručio nagrade u vidu plakata i novčane nagrade laureatima.

Govoreći o poeziji Milice Kralj, Koprivica je istakao da ona piše po “starom zlatnom pravilu, da riječima bude tijesno, a mislima široko, uz dominaciju moćne pjesničke emocije”.
Koprivica se posebno osvrnuo na melodničnost njenih pjesma.

 

“Milica ima i urođeni muzički senzibilitet, koji pretače u pjesme uz sjajne rime i metrička pravila stihovanja, i uz fina oneobičavanja, čini neočekivana stilska razrješenja. Kralj u svojoj zbirci pravi začarani krug, pjevajući uz sto pjesama o jednoj pjesmi, odajući počast starim, zaboravljenim riječima i kovanicama, kao biserima srpskog jezika, u kojima je sabrana sva istorija srpskog naroda”, rekao je prof. Koprivica.
Dodao je da zbirka Milice Kralj “čini poetizovanu istoriju književnosti, daje počast svojim književnim uzorima, a sve uz blagorodnu duhovnu sjenku Hilandara”.

Pomenuo je da njena poezija ispunjava zahtjev kritičara Bogdana Popovića iz Antologije novije srpske lirike iz 1911. godine kako “pjesma mora imati emocije, mora biti jasna, i mora biti biti cijela lijepa”.

Najavljujući nagrađenog pjesnika Spasoja Bajovića, urednica programa Kristina Radović kazala je da on “piše kao da slika”.

O Bajovićevom radu svečani govorio upriličio je dr Radoje Femić.

“Pjesničkom knjigom “Put u vatru” Spasoje Bajović je kreirao istinski lirski mozaik bola, sluteći svojevrsni rekvijem stradalnicima iz Pivskih dola koji su 1943. pobijeni od pripadnika zloglasne nacističke divizije “Princ Eugen” i njihovih domaćih pomagača. Simbol vatre naglašen u naslovu pjesničke knjige razvijen je mimo stereotipne simbolike, koja je oivičena Prometejskim arhetipom. Naprotiv, intenzitet dočarane patnje sugerisan je metaforom kulta, jer je kult u vatru konotiran dvosmisleno, kao kult u smrt, ali i kao kult oslobođenja, i na kraju- kao kult ka nebesima. (…) Jedinstvena pjesnika slika svijeta odiše gorčinom, i bezglasnim krikom nad sudbinom stotina nevino pobijenih Pivljana. (…) Himničnu uzvišenost Bajovićeve poezije obezbjeđuje uzvišeni molitveno-ispovjedni ton, kojim se ova nepojavna tragedija transponuje po načelima lirskog iskaza. (…) Poseban kvalitet ove pjesničke knjige čini bogata likovnost, ostvarena kroz nekoliko slika Milovana Mikija Radulovića. Poetika likovnog iskaza potpuno je komplementarna pjesničkom govoru, i situirana na povlašćena mjesta- početke i krajeve pjesničkih ciklusa. Ukrštene intenzivne boje, evociraju simbole nekad prolivene krvi i humanističkog mraka, iz kojeg se samo donekle možemo razaznati lučom živog sjećanja ispovjedne pjesme i predajne molitve”, kazao je između ostalog Femić u svom obraćanju.

Nagrade za prvu objavljenu knjigu, u cilju podsticaja stvaralaštva mladih talentovanih pjesnika, ravnopravno su dodijeljene Marku Sandiću iz Pljevalja za knjigu “Nijemi oproštaj” i Milisavu Rosiću iz Mojkovca, za zbirku “Drugi svijet”.