Bogojavljenjem, jednim od petnaest najvećih praznika koje proslavljaju vjernici 19. januara završava se period tzv. „nekrštenih dana“, a u noć uoči praznika, po narodnom vjerovanju, otvaraju se nebesa i na njima se ukazuje Bog u svoj svojoj veličini.
Otvaranje nebesa i pojava Boga na Bogojavljenje, po ovom vjerovanju, vezuje se za ispunjenje želje (pod uslovom da je jedina). U gluvo doba, kaže se: vjetar prestaje da duva, rijeke i potoci se zaustavljaju i pretvaraju u vino, vodenice prestaju da rade, a čitav svemir utone u tišinu. Bogojavljenska noć je vezana i za mnoge ritualne radnje, magijske obrede i gatanja koji su se u nekim sredinama održale i do danas.
U pojedinim djelovima djevojke ili žene odlaze na izvor prije svitanja da zahvate vodu. Ono što je bitno je da niko, ili ništa pre toga nije uzimalo vodu. Odnosno da ona bude „nenačeta“. U izvor ili tekuću vodu, baca se, tom prilikom zrnevlje pšenice ili kukuruza uz riječi: „kako ide voda, tako da kod nas ide berićet“, da bi se potom vraćale kući sa vodom u koju je potopljen bosiljak. Bacanje bosiljka u potoke, rijeke i izvore je običaj koji se održava i danas u selima istočne i vjeruje se da se tako „sveti voda“.
Osvećenjem kuće na Krstovdan i vode na Bogojavljenje po narodnom shvatanju očišćeni su svi zli duhovi i nečiste sile koje su lebdjele oko kuće u periodu „nekštenih dana“ ili „nekrštenaca“ od Božića, do Bogojavljenja.