Čitaoci šalju: “Jednog dana kad nas ne bude…”
Naš sugrađanin Amon RA poslao nam je jednu njegovu lijepu fotografiju sa porukom:
Little Part 
“Jednog dana, kada nas ne bude
na ovome bijelom svijetu,
s ljudskom čežnjom pomenuće ljude
neki vjetar drugom nekom vjetru.
s ljudskom čežnjom pomenuće ljude
neki vjetar drugom nekom vjetru.
Čitav svijet, bezljudan i nijem,
sjetiće se ljudi nekadašnjih,
i onako uzaludno lijep
zažaliće za očima našim.
sjetiće se ljudi nekadašnjih,
i onako uzaludno lijep
zažaliće za očima našim.
Poželjeće ljudsku riječ glasnu,
parče srca grlom otrgnuto,
da razbije tišinu opasnu
i vrijeme sporo i besputno.
parče srca grlom otrgnuto,
da razbije tišinu opasnu
i vrijeme sporo i besputno.
A odnekud, iz tišine trave,
ko bogovi molitvom dozvani,
ponovo će ljudi da se jave
i osmisle svijet uspavani.
ko bogovi molitvom dozvani,
ponovo će ljudi da se jave
i osmisle svijet uspavani.
I opet će ispod tih nebesa
naš bijeli drum da se izvije
i opet će neka divna pjesma
da nam dođe glave kao prije.
naš bijeli drum da se izvije
i opet će neka divna pjesma
da nam dođe glave kao prije.
Pa će opet, kada nas ne bude”.
Pjesmu je naravno napisao Vitomir Nikolić.
