Bojan Dubljević: Ja sam kao Valensijanac

Samo nekoliko igrača se može poistovjetiti sa stranim klubom ili njegovim gradom, jedan od njih je Bojan Dubljević, centar košaraškog kluba Valensija.

U svojoj šestoj sezoni, Dubljević je napredovao kao igrač uz klub, a koliko se odomaćio govori i činjenica da se zajednički pojavljuju u medijima, saradnja sa svima u klubu od obožavatelja do prijatelja u samom gradu. Košarka i grad Valensija postal su mjesto koje zove kućom, prenosi portal EuroLeague.net.
Valensija je prvi klub gdje je Dubljević došao da igra nakon rodne Crne Gore sa svega 20 godina, ne znajući šta ga čeka, a počeci su bili teški. Za njega sve je bilo drugačije, ljudi mentalitet, kultura i sve drugo.
„U početku mi je zaista bilo jako teško”, rekao je Dubljević.
Uprkos razlikama od prvog dana se uklopio i od tada se osećao kao kod svoje kuće.
„ Valensija me prihvatila kao da sam dio njihove porodice. Još prvog dana mi se Valensija dopala, a sada je volim još više. A čini mi se da me i stanovnici gotive. Šest godina kasnije, ja se osećam kao pravi Valensijanac, i namjeravam da ostanem ovdje dokle god mi je lijepo.”
I prije nego što se pridružio timu imao je priliku da igra u Valensiji. Bilo je to u četvrtfinalu EuroCupa za 2012. Njegov tadašnji klub Budućnost je nastojala braniti vođstvo od 4 tačke od prvog dijela serije domaćina. Valensija je osvojila 85:63, ali je Dubljević postavio 17 poena na 7 od 7 pucanja u šutu za dva poena, ostavljajući dobar prvi utisak u svom klubu.
„Sjećam se da je to bio prvi put kada je Budućnost pobijedila špansku ekipu u Podgorici, bili smo stvarno motivisani i odigrali smo dobru utakmicu , a onda smo došli ovamo i Valensija nas je sigurno uništila, bili su bolji tim. Došao sam ovdje, znao sam da je to sjajan grad iako nisam vidjeo previše, bio sam samo jedan dan. Svi su mi rekli da je Valencia odličan grad i kada sam dobio poziv iz kluba, bio sam stvarno srećan”.
Dubljevic je stekao ime u drugom timu All-EuroCup-a 2011-12 nakon raskida sa KK Budućnost.
Poslije tako jake sezone, u tako mladim godinama, dobijao je razne ponude. Bojan Dubljević je već znao koja je njegova sledeća destinacija.
„Pored svih opcija, izabrao sam Valensiju, jer su mi svi rekli da je to prelijepo mjesto za košarku. Jedna moja rođaka, Jelena Dubljević je već ovdje igrala i rekla mi je da moram doći, i to sam učinio. Takođe sam upoznao Stefana Markovićakoji me je prihvatio kao mlađeg brata, i puno mi pomogao u početku “. prisjeća se Dubljević.
Kako navodi najveća prepreka mu je bio jezik jer nije znao puno engleskoj a još manje špakskog.
„Imao sam sreće da je Stefan bio uz mene “, rekao je Dubljeviću u vezi sa tom prvom sezonom.
Prisjeća se da mu je pomoglo i to što je tadašnji trener Velimir Perasović rodom Hrvat pa su samim tim komunicirali na hrvatskom.
„Svi igrači su živjeli u istoj oblasti,što je bilo dobro. Nije bilo tolio teško, jer je Valensija veliki grad, ali sa dobrim prijateljimau timu, sve je bilo lakše “, sa ponosom se prisjeća Dubljević.
Kada razmišlja o tome šta je sve doprinijelo da toliko zavoli Valensiju shvata da je lista dugačka.
Prva stvar je ljubav prema košarkaškom klubu i njegovim čelnicima.
„Na terenu pokazujemo da se borimo a imamo i ljude koji nas bodre u tome. U klubu ima jako puno vrijednih ljudi, i oni nam pomažu da se borimo svim srcem na terenu. Za mene ovo je košarka Valensije, možemo biti na TV-u, ali momci koji se zaista bore su na terenu i oni igraju svim srcem”, dodao je .
Dubljević je takođe vezan za svoje fanove, i imaju poseban odnos. Smatra da imaju najbolje fanove i zahvalan im je za svu podršku jer je ona najpotrebnija bilo da pobijede ili izugbe.
Prisećajući se, naveo je primjer iz EuroKup finala 2014.
„Kada smo osvojili kup u Kazanu, naši fanovi su došli u dvoranu da se slikaju sa nama i svi smo se vratili istim avionom. To je bilo fantastično! Osvojili smo trofej i slavili sa njima. Zaista predivana trenutak “.
Iako voli klub i fanove, ono što je zaita posebno jeste to da su zajedno došli do uspjeha.
Kada je potpisivao ugovor napomenuo je da dolazi da osvaja titule, a tako je i bilo. Sa Valensijom je osvojio brojne titule kao što su Euro kup, špansku ligu, kao i španski superKup. Prošle sezone su osvojili špasku titulu, po prvi put u istoriji kluba, kao i španski super Kup takođe po prvi put. Sada igraju u Euro ligi.
Biti uspješan u Euro ligi je možda teško, ali Dubljević zna da je to sledeći korak.
„Već smo dokazali da smo konkurentan tim u Euro kupu. Klub je osvojio Euro kup tri puta, došao do finala dva puta i više, uključujući i posljednju sezonu, i vrijeme je da napredujemo u Euro ligi i pokažemo da možemo poraziti bilo koga,”, naglaso je.
U određenom trenutku, Dubljević je shvatio da je pronašao sve ono za čim je tragao upravo u Valensiji, i nema namjeru da ide odatle.
„Iz godine u godinu, sve više volim Valensiju. U poslednje dvije godine, pomislio sam “to je to”, to je klub u kojem želim da završim karijeru “.
Ljudi se sjećaju da je nakon što su pobijedili Baskoniju u polufinalu prošle sezone, Dubljević popeo na sto i počeo da pjeva sa gomilom.
Dubljević je veoma zadovoljan činjenicom da je njegov lični rast kao košarkaškog igrača porastao sa rastom Valensije u domaćoj i evropskoj konkurenciji.
„Imamo puno igrača koji osjećaju da pripadaju ovdje, ovdje sam već šest godina, a svaki igrač koji je došao ovdje i dalje sa zadovoljstvom priča o Valensiji”.
Dubljević oseća jaku vezu sa svojim saigračima, sadašnjim i prošlim napominjući da oni nisu samo tim već prava porodica.
„U kontaktu sam sa mnogim igračima koji nijesu u Valensiji i to Stefan Marković, Stefan Šurna, Vladimir Janković, moj brat Serhiy Lishchuk”, rekao je Dubljević.
Moga bi vječno govoriti o svom klubu i otome kolio ga voli a kada se osvrne na sam grad dodaje da je hrana ukusna, uvijek je sunčano i nikada ne pada kiša, što ga posebno čini srećnim.
Da sumiramo kako se osjeća, Dubljević je rekao da ne može bolje od ovoga.