Compassion and concern concept. Psychiatrist supporting his patient hands during therapy
Danas se obilježava Svjetski dan mentalnog zdravlja, i dok je na Internetu ova tema donekle popularizovana zahvaljujući influenserima koji daju savjete van svoje struke, u stvarnom životu svega par Nikšićana je željelo da priča o svojoj mentalnoj higijeni, a još manje njih nam je, čak i anonimno, reklo da posjećuje psihologa ili psihoterapeuta. Oni koji su bili otvoreniji za razgovor, a i iskreniji, stava su da potražiti pomoć nije sramota i da “ići kod stručnjaka ne znači da je čovjek “lud”, već da voli sebe i brine o sebi”.
“Ne znam da se obilježava Dan mentalnog zdravlja”, rekao nam je jedan stariji sugrađanin. Na pitanje šta za njega taj dan predstavlja, kaže kako
“biti zdrav znači odsustvo svake fizičke i psihičke bolesti. Ako vas zaboli noga ići ćete kod doktora, isto tako ako ste pod stresom, imate problem koji vas sputava u životu, treba da se obratite psihologu. Treba svi mi da se osvrnemo oko sebe i obratimo pažnju na nekoga ko je tužan bez razloga, čak iako nam nije blizak. To je ljudskost. A ko se zagleda u sebe, vidjeće i sam u sebi neke probleme koje treba da riješi”, kazao je on. “To je teško i zahtijeva iskrenu samoanalizu, ne može to svako…”
Dodaje i da je u jednom teškom trenutku svog života išao na konsultacije sa psihologom, a da se trenutno “liječi” boravkom u prirodi, radom i vremenom provedenim sa porodicom.
Mlađa sugrađanka nam je rekla kako je posećivala psihologa u nikšićkom Domu zdravlja, ali joj i nije puno pomogao.
“Bilo je to prije 7-8 godina”, kaže ona, i dodaje da je tada bila tinejdžerka. Kaže da se “obratila samoinicijativno, zbog problema sa vrsanjačkim nasiljem koje je doživljavala svakodnevno. Odradili smo par testova, rekli su mi da imam simptome socijalne anksioznosti. Na tome se završilo, nijesam osjećala poboljšanje dok nijesam promijenila školu”. Ispričala nam je da je sada dobro, a da ovaj Dan, kao i svaki drugi, treba da provedemo brinući o sebi i ljudima oko sebe.
Među sugrađanima najviše smo razgovarali sa onima kojima, kako tvrde, “psiholog ne treba”.
“Nijesam obaviješten o tom danu”, kaže jedan od ispitanih sugrađana. Na pitanje na koji način brine o svom mentalnom zdravlju, kaže:
“Bavim se sportom, izlazim, popijem koju. Meni psiholog ne treba”.
Jedna sugrađanka kaže da je ovaj dan važan i da nas treba podsjetiti na empatičan pristup ljudima oko sebe, jer “nikada ne znamo ko kroz šta prolazi”.
“Ne posećujem psihologa, mada bih se odlučila na to možda kada bih imala stručnjaka koji je provjeren”, rekla je ona. Kaže da čita knjige za samopomoć i trudi se da “loše dane otjera sportom i muzikom”. Rekla nam je i kako “svaki čovjek treba sebe da preispituje i radi na sebi, čak i kada mu se čini da nema neki problem. Uvijek ima prostora za napredak, i tjelesni i duhovni”. Istakla je i kako je predrasuda da “kod psihologa ide “lud” čovjek, naprotiv, ide onaj koji radi na sebi i voli sebe”.
Tijana, studentkinja psihologije u Nikšiću rekla je kako se nada da će mlađe generacije otjerati stigmu sa psihološke profesije.
“Svima nama treba neko objektivan ko će nas stručno posavjetovati u nekom periodu života. Porazan je broj anksioznosti i depresije, posebno kod mladih. Drago mi je što se više govori o ovom problemu, nadam se da će se što više ljudi, posebno mladih, odvažiti i ne patiti u sebi”, rekla nam je Tijana. Poručuje svima da
“Svjetski Dan mentalnog zdravlja, a i svaki drugi dan, provedu donoseći korisne odluke za svoje psihičko blagostanje, ali i da imaju sluha za potrebe drugih”.
