Aleksa Nikolić: San mi je da zaigram u velike klubove

Nikšićanin Aleksa Nikolić svoj košarkaški a i životni put nastavio je u Mađarskoj. I ako mlad i vezan za svoj rodni Nikšić, ipak se odlučio da napravi hrabar iskorak i posluša starije i iskusnije.

“Ovo je moja prva godina u Mađarskoj. Dobio sam priliku da zaigram za Univerzitetu Panonia iz Veszprema koji nastupaju u Koledž ligi Mađarske. Moji menadžeri su mi ponudili nekoliko ponuda tokom ljeta ali u dogovoru sa njima i mojom porodicom odlučili smo da je ovo najbolja opcija za mene. Takođe želim da naglasim da imam punu podršku moje porodice i da su oni moja najveća motivacija i da bez njih ovo ne bi bilo moguće i hoću da im se zahvalim na tome”, ističe Nikolić u razgovoru za Portal Mladi Nikšića.

Aleksa i ako mlad ima značajno iskustvo u igri pod obručima, a košarku trenira skoro 13 godina.

“Prve košarkaške korake sam započeo u Košarkaskom klubu “Sutjeska”. Po meni najvažnije košarkaske segmente sam naučio u Košarkaškom klubu “Montenegro”. U “Montenegru” sam dobio priliku da zaigram u kadetskim i juniorskim kategorijama kao i u Drugoj crnogorskoj ligi što je mnogo značilo za moj košarkaski razvoj. Ovim putem želim da se zahvalim svim trenerima Košarkaškog kluba Montenegro ali posebno treneru Bojanu Nikoliću koji mi je dao priliku da pokažem svoje košarkaško umijeće i na tome sam mu mnogo zahvalan”, dodaje devetnaestogodišnji Nikolić.

I pored toga što se praktično prvi put odvojio od porodice, ističe da se na Mađarsku lako adaptirao i da mu je za sada u ovoj zemlji dobro.

“U vrlo kratkom periodu sam se navikao na novi način života i treninga i napredujem iz dana u dan. Saigrači i treneri su odlični, atmosfera u ekipi je pozitivna. Značajno mi je to što sam naučio da budem samostalan i da se fokusiram na svoj razvoj na terenu i van njega. Van terena sam upoznao neke nove ljude i drugačiju kulturu, što mi je takođe važno iskustvo. Mogu slobodno da kažem da se nalazim na pravom putu”, poručuje Aleksa.

Nije opterećen trofejima i vjeruje da se u ovom sportu put gradi strpljivo a da nagrade ne mogu zaobići nikoga ko je kvalitetan i posvećen.

“Pored mnogobrojnih F4 završnica i play-off-ova koje sam igrao, da budem iskren, nisam imao nekih značajnih timskih trofeja ili medalja. Ja ovo ne gledam kao neuspjeh nego kao izazov i motivaciju da u budućnosti osvajam neke velike trofeje o kojima sanjam još od malena”, navodi Nikolić.

Posvećen je maksimalno trenutnim zadacima, a i planovi i želje su mu jasni.

“Moj trenutni fokus je da, kao kapiten ove ekipe predvodim ovu ekipu do osvajanja mađarske lige. To naravno neće biti lako, ali sa vjerom, radom i trudom koji posjeduje svaki pojedinac od nas u ekipi mislim da je to vrlo moguće. Naravno, što se tiče moje budućnosti volio bih da ostvarim svoje dječačke snove i da u bliskoj budućnosti zaigram za neke velike klubove jer svojom posvećenošću, ambicijama i strpljenjem mislim da se nalazim na odličnom putu da to ostvarim”, kaže mladi košarkaš.

Kao i svi mladi košarkaši ima svoje uzore na koje se ugleda.

“Imam nekoliko košarkaških uzora od kojih čitav život učim ali posebno bih istakao Kobija Brajanta. Svi znamo da je mentalitet najvažnija stvar u karijeri svakog sportiste i to je nešto što godinama učim od njega i mislim da sa mentalitetom kojim stvaram mogu da ispunim sve moje ciljeve u životu”, zaključuje Aleksa.