Ivan Tijanić: Ponosan sam što predstavljam Nikšić i Crnu Goru
Ivan Tijanić, mladi i perspektivni bokser Bokserskog kluba Nikšić, krupnim koracima gazi ka samom vrhu evropske sportske scene. Nakon što je proglašen za najboljeg školarca na državnom prvenstvu, prelazak u juniorsku konkurenciju krunisao je vanserijskim rezultatom – osvajanjem 5. mjesta na nedavnom Evropskom prvenstvu u Budvi. Pod trenerskom palicom našeg proslavljenog olimpijca Boška Draškovića, Tijanić u ringu pokazuje zrelost, hrabrost i taktičku disciplinu, dok van njega plijeni skromnošću i radnom etikom. U razgovoru za naš portal, Ivan otkriva kako usklađuje školske obaveze sa surovim bokserskim drilom, šta je naučio iz mečeva sa najboljim borcima Evrope i zbog čega sanja olimpijsko zlato.
Nedavno si na Evropskom prvenstvu u Budvi ostvario sjajan uspjeh osvajanjem 5. mjesta u Evropi. Kakav je osjećaj biti među pet najboljih juniora na Starom kontinentu i kako sada gledaš na taj turnir?
Osjećaj je zaista izvanredan. Biti u samom vrhu Evrope je velika stvar, a na kompletan turnir sada gledam prije svega kao na jedno ogromno i neprocjenjivo iskustvo koje će mi mnogo značiti u nastavku karijere.
Šampionat si otvorio velikim pobjedama protiv boraca iz Hrvatske i Izraela. Koja od te dvije borbe ti je bila taktički i psihološki najteža?
Definitivno mi je prva borba bila psihološki znatno teža. To je onaj čuveni meč za „probijanje leda“. Prva borba sa sobom uvijek nosi specifičan pritisak, ali kada se ona uspješno prebrodi i upiše pobjeda, poslije sve ide mnogo lakše i rasterećenije.
U četvrtfinalu te je zaustavio italijanski borac. Šta je presudilo u tom meču i koje si lekcije izvukao iz te borbe za nastavak svoje karijere?
Bio je to izuzetno izjednačen meč, borba „negdje između“ koja je lako mogla da ode i na moju i na njegovu stranu. Na kraju su presudile nijanse i neke sitnice. Ipak, taj poraz me nije obeshrabrio – naprotiv, on mi je samo dodatni vjetar u leđa za sve ono što me čeka u budućnosti.
Proglašen si za najboljeg školarca na državnom prvenstvu, a sada bilježiš uspjehe u juniorskoj konkurenciji. Koliko je prelazak u stariju uzrasnu kategoriju bio zahtjevan za tebe?
Sam prelazak iz školaraca u juniore za mene nije bio pretjerano zahtjevan niti šokantan. Najveća promjena je zapravo u tome što je runda sada duža za pola minuta, na šta se brzo navikne kroz kvalitetan rad.
Član si Bokserskog kluba Nikšić. Koliko ti znači rad u tvom matičnom klubu i kakva atmosfera vlada među vama na treninzima?
Rad u matičnom klubu mi znači neizmjerno mnogo. Mi smo tamo kao jedna velika porodica. Atmosfera na treninzima je sjajna, svi se međusobno maksimalno podržavamo, motivišemo jedni druge i pomažemo se u svakom trenutku.
Treniraš pod budnim okom našeg proslavljenog boksera Boška Draškovića. Koji je najvažniji savjet ili lekciju koju si do sada naučio od njega, a primjenjuješ je i van ringa?
Od Boška sam naučio mnogo toga, ali ako bih morao da izdvojim najvažniju lekciju, to je da se uvijek ponašam dostojanstveno – kako u pobjedi, tako i u porazu. Takođe, naučio me je da nikada i nikoga u životu ne potcjenjujem, i to je pravilo kojim se vodim i van konopaca.
Boks važi za plemenitu vještinu, ali zahtijeva ogromna odricanja. Kako izgleda jedan tvoj običan dan i koliko vremena provodiš u sali?
Moj dan je isplaniran bukvalno u minut. Kada sam prva smjena u školi, ustajem rano ujutru kako bih odradio prvi, jutarnji trening. Odmah nakon sale idem u školu. Kada se nastava završi i dođem kući, kratko se odmorim, a onda prelazim na učenje i školske obaveze. Poslije toga slijedi odlazak na drugi, večernji trening, a nakon njega samo večera i odmor kako bih skupio energiju za identičan tempo narednog dana.
Učenik si Srednje stručne škole. Kako uspijevaš da uskladiš školske obaveze sa napornim reprezentativnim i klupskim treninzima? Kako tvoji profesori i drugari iz klupe gledaju na tvoje sportske uspjehe?
Nije lako, ali se stvarno trudim i dajem sve od sebe da uskladim sve obaveze i da škola ne trpi zbog boksa, niti obrnuto. Moje društvo iz klupe i svi profesori imaju puno razumijevanja i zaista su ponosni na moje sportske uspjehe, što mi daje dodatni motiv.
Mnogi mladi sportisti imaju tremu prije ulaska u ring. Kako se ti psihički pripremaš za meč i o čemu razmišljaš u trenucima kada ti sudija pokazuje da zakoračiš među konopce?
Naravno, pozitivna trema je uvijek prisutna i to je potpuno prirodno. Međutim, moji treneri me vrhunski psihički pripremaju za svaki mogući scenario i trenutak u ringu. U onim momentima kada ulazim među konopce, u glavi imam samo jednu misao – fokusiran sam na to kako ću tokom cijelog meča ja biti taj koji diktira tempo i vodi borbu, i vjerujem da će pobjeda pripasti meni.
BK Nikšić i Nikšić uopšte imaju bogatu boksersku tradiciju. Osjećaš li ponos i odgovornost kada predstavljaš svoj grad i državu Crnu Goru na međunarodnoj sceni?
Da, naravno. Osjećam ogroman ponos, ali i veliku odgovornost. Nositi grb svoje države i predstavljati grad koji je iznjedrio toliko bokserskih šampiona je privilegija koja me obavezuje da uvijek pružim svoj maksimum.
Ko je tvoj najveći bokserski uzor na svjetskoj sceni i čiji stil borbe najviše voliš da gledaš i analiziraš?
Moj najveći bokserski uzor je legendarni Mike Tyson. Njegov prepoznatljivi, agresivni stil borbe, kretanje i snagu najviše volim da gledam, analiziram i izvlačim fore koje mogu primijeniti u svom boksu.
Koji su tvoji glavni sportski ciljevi u narednom periodu i gdje vidiš sebe za nekoliko godina kada je riječ o evropskim i svjetskim bokserskim visinama?
Moj glavni i krajnji sportski cilj, san svakog sportiste, jeste olimpijsko zlato. Što se tiče narednih godina, sebe vidim na najvećim evropskim i svjetskim pozornicama, kako donosim medalje sa najvećih šampionata.
Ivan Tijanić je najbolji dokaz da se uz čeličnu volju, pravilan rad i skromnost granice mogu pomjerati već na početku sportske karijere. Peto mjesto u Evropi za ovog mladog Nikšićanina nije krajnji domet, već samo polazna tačka i potvrda da posjeduje šampionski gen. Dok sa ponosom reprezentuje svoj grad i državu, Ivan ostaje čvrsto na zemlji, svjestan da se do zvijezda stiže samo kroz proliveni znoj u sali. Sudeći po njegovom fokusu, posvećenosti i jasnoj viziji, Nikšić i Crna Gora u Ivanu dobijaju borca za velika djela i budućeg šampiona čije će se ime tek slaviti na svjetskim ringovima.
