Miloš Đurđevac: Perspektiva I

Često u svakodnevnom govoru čujemo floskulu „gdje bi ovaj svijet bio kada bismo svi mislili isto“. Smatram da je baš ta razlika u mišljenjima ključna za funkcionisanje ovog svijeta i da ona bez problema može otključati bravu nepovjerenja u međuljudskim odnosima.

Scena se može snimiti iz više uglova. To zahtijeva više kamera, ali i više kamermana. Svako zauzima svoju poziciju i na kraju daje situaciju koju je uspio da snimi. Zašto bismo vjerovali samo jednom od njih, samo jednom uglu koji je sagledao scenu? Zar bismo ostale snimke odbacili i smatrali ih nevažećim?

Svaki od ovih kamermana snimao je istu scenu, ali uglovi iz kojih su posmatrali dali su im drugačije slike. Svakom od njih pažnju je odvukao neki detalj koji su bili u mogućnosti da vide, dok ostali to nijesu mogli primijetiti. Nema ni svaki od njih isto mišljenje o nekom liku, jer je možda nekom od njih jedan ugao dao mogućnost da vidi o tom liku nešto što drugi nijesu mogli ni naslutiti.

Baš zato što jedan pogled nije stopostotno tačan i vjerodostojan, uvijek je bolje situaciju sagledati iz više perspektiva. Tako ćemo posložiti slagalicu i doći do istine. Ipak, za sve ovo treba postojati međusobno povjerenje i sloga, što često izostaje, pa se svaka osoba prepušta „svojoj istini“, što je pogrešno.

Miloš Đurđevac