Poezija: Povratak, Aleksandar Leso Ivanović

Ravnicom sremskom voz me nosi

u rodni krš daleki.
Pa čas tu travni sjenokosi,
čas ljuti kamen neki.

To zov se meni rodni priču,
To putem snim o njemu,
pa zato jutros brda niču,
po ravnom i pustom Sremu.