Na ovaj dan 2003. godine Ujedinjene nacije usvojile su Konvenciju protiv korupcije, čiji su ciljevi unapređenje mjera za efikasno sprečavanje i rešavanje ovog problema.
Korupcija postoji od pamtivijeka. Neki od najranijih zapisa o antikorupcijskim tekstovima mogu se naći u Hamurabijevom zakoniku iz Vavilonije, Velikom Horemhebovom ediktu u Egiptu i Arthashastri u Indiji. Ovi tekstovi govorili su o praksi podmićivanja među državnim i pravnim službenicima. Koncept javnog interesa i blagostanja počeo je da dobija uporište u zapadnom društvu u 19. veku i više pažnje je posvećeno rastućoj korupciji u profesionalnim službama poput birokratije. Korupcija je počela da se shvata ne samo kao neželjena praksa, već i kao praksa koja nanosi veliku štetu društvu.
Korupcija kao izrazito negativna društvena pojava prodire u sve segmente društva, prisutna je u razvijenim, ali i u nerazvijenim zemljama. Korupcija ima negativne uticaje na svaki aspekt društva i duboko je isprepletena sa sukobima i nestabilnošću ugrožavajući društveni i ekonomski razvoj i podrivajući demokratske institucije i vladavinu prava.Iz tog razloga, u cijlom svijetu se ulažu napori usmjereni na njeno suzbijanje.
Prema Indeksu percepcije korupcije za 2020. koji je objavio Transparency International Novi Zeland i Danska su najmanje korumpirane zemlje, dok su Venecuela, Jemen, Sirija, Južni Sudan i Somalija zemlje na dnu indeksa percepcije korupcije.
