„Mladi su ključni faktor društva i igraju važnu ulogu u stvaranju razvijenog i uspješnog društva za sve članove. Trenutna situacija je takva da postoji visok nivo nezainteresovanosti i nepovjerenja u državne institucije. Druga strana problema je veliki broj mladih koji ne znaju zašto su volonteri bitni, kao i organizacije i institucije koje rješavaju probleme sa kojim se suočavaju mladi. Volonterizam treba shvatiti kao faktor od ključnog značaja za stvaranje društva koje počiva na jednakim pravima i mogućnostima za sve njegove članove. Volontiranje treba da postane dio kulture nacije, a ne da zavisi od humane odluke pojedinaca da pomognu drugima“, kazala je Milica Žugić, predsjednica NVO Mladiinfo Montenegro.
U okviru projekta “What you give is what you get: Interpersonal Development and social Impact through youth participation in local and international Volunteering / DIVE” koji sufinansira Evropska komisija kroz Erasmus plus program, a sprovodi ga NVO IMPAKT u partnerstvu sa organizacijama PVN iz Albanje, Global Analitika iz Bosne i Hercegovine, Mladiinfo Montenegro iz Crne Gore, Kreator iz Sjeverne Makedonije, InnovActive Center for Social Improvement (ICSI) sa Kosova, AzBuki iz Srbije, System and Generation iz Turkske, Voluntary Service International, VSI iz Irske, Asociatia Babilon Travel (ABT) iz Rumunije, Stowarzyszenie Jeden Swiat, OWA iz Poljske, sprovedeno je istraživanje o percepciji mladih o volonterizmu.
NVO Mladiinfo Montenegro sprovela je istraživanje za Crnu Goru u avgustu 2020. godine, u kojem je učestvovalo 366 mladih uzrasta od 15 do 30 godina. Od ukupnog broja ispitanika, njih 66,8% ima iskustva u volontiranju, dok njih 33,6% nema. Većina njih volontirala je na lokalnom nivou. Mnogi ispitanici, čak 46, 9%, volontiraju nekoliko puta tokom godine, a njih 16, 6% volontira svake sedmice.
Kada je riječ o prednostima volontiranja, ispitanici koji žele da volontiraju, smatraju da je to najbolji način za sticanje novih poznanstava, učenje novih vještina i kao i prilika za putovanja.
„Ispitanici volontiranje vide kao pružanje pomoći i usluga ljudima kojima su one najviše potrebne, a izjavili su da je volontiranje rad koji doprinosi društvu i sredini. Takođe su i rekli da su volonteri ,,grupa ljudi koja se bavi volonterskim pružanjem pomoći i filantropijom, bez ikakve novčane nadoknade”. Oni volontiranje najčešće vide kao pomaganje zajednici, razvijanje vještina, sticanje novih iskustava i poznanstava. A ovako su neki od njih definisali volontiranje:
,,Mislim da je volontiranje volontersko pružanje pomoći i usluga dijelu stanovništva kojima su one najviše potrebne, to je rad koji doprinosi društvu i sredini.”
,,Pružanje bilo kakve vrste pomoći ljudima i okolini, a da pritom ne ostvarimo nikakav lični profit, već volonterski obavljamo aktivnosti.”
,,Volontiranje je skup aktivnosti i projekata koji za cilj imaju nesebično pomaganje drugima i stvaranje boljeg svijeta za sve nas.”
,,Pomaganje drugim ljudima, životinjama i svakome kome je pomoć potrebna, a da pritom za uzvrat ne tražimo ništa. Sticanje novih iskustava.”
,,Svako angažovanje pojedinca koji za cilj ima da pomogne drugom pojedincu ili grupi, javno dobro, sticanje iskustava i vještina, bez materijalne naknade za angažman.”“, kazala je Žugić.
Procenat ispitanika koji su izjavili da volontiranje najviše doprinosi ličnom i profesionalnom razvoju, kao i razvoju zajednice je 77.6%, a 66,8% vjeruje da mogućnosti za volontiranje postoje u njihovoj zemlji, kao i zemljama okruženja, kao i da najveći broj mogućnosti za volontiranje postoji u okviru NVO-a i humanitarnih akcija.
Ispitanici vjeruju da su kroz volonterski rad naučili više o sebi i vještinama timskog rada, kao i da su razvili vještine komunikacije. Mnogi su rekli da ih je volontiranje učinilo srećnijim i samostalnijim.
„Značajan procenat ispitanika, 60%, je veoma zadovoljan svojim volonterskim radom, jer im je pomogao da razmisle i donesu bolju odluku u karijeri, dok neznatan procenat ispitanika ima negativno iskustvo sa volonterkim radom. Ispitanici, svugdje u zemlji, veoma su zainteresovani za volonterizam, uglavnom kako bi ostvarili nova poznanstva i mogućnosti za doprinos promjenama“, kazala je ona.
Na pitanje da li su upoznati sa bilo čim iz pravnog okvira koji propisuje volonterske aktivnosti, 57% ispitanika su odgovorili da uopšte nijesu upoznati, dok njih 43% jeste.
Volonteri koji su zadovoljni sa svojim iskustvima u organizacijama vjeruju da je glavni razlog za to ispunjenost koju osjećaju kada pomažu drugima, osjećaj korisnosti i sticanje novih vještina, kao i da cijene priliku što mogu da sprovedu svoje ideje. Većina bi volontirala u periodu od jednog dana do mjesec dana (43,6%).
Sa druge strane, kaže Žugić, neznatan broj ispitanika, njih 0,7%, nemaju dobro iskustvo sa volontiranjem, a kao glavne razloge za to navode odsustvo jasne raspodjele uloga, obaveza i aktivnosti unutar organizacija, da oduzima puno vremena, kao i rad pod pritiskom. Najčešći razlog zašto pojedinci ne volontiraju je nedostatak slobodnog vremena, odsustvo ozbiljnog odgovora institucija, neiformisanost o organizacijama u svojoj sredini u kojima bi mogli da volontiraju, kao i nezainteresovanost ukoliko se ne radi o plaćenom poslu.
Ispitanike na volontiranje najviše podstiče želja za sticanjem boljeg obrazovanja i poboljšanja ljudskih prava, a ciljna grupa za koju bi volontirali su uglavnom mladi i djeca.
Na osnovu dobijenih odgovora, glavni podstrek za mlade da volontiraju bilo bi prepoznavanje značaja volonterstva od strane institucija, i ukoliko bi im to povećalo šanse za zaposlenje. Plaćeni troškovi i smanjeni troškovi transporta bi takođe podstakli ispitanike na volontiranje.
„Mladi su zainteresovani za volontiranje i pomaganje drugima. To vide kao priliku da prošire svoje vidike i dodatno razviju lične vješine. Problem leži u tome što mladi ne znaju puno o radu i aktivnostima volonterskih organizacija, što nas dovodi do zaključka da treba preduzeti nešto u vezi sa povećanjem vidljivosti svega što je urađeno u okviru svake od zajednica, kao i uključivanje ljudi različitih profila u buduće projekte o različitim poljima života koje bi trebalo poboljšati“, ističe ona.
Da bi zainteresovali što veći broj ljudi za volontiranje, po njenom mišljenju treba iskoristiti društvene mreže koje se koriste najviše. Zahvaljujući zanimljivim kampanjama na Fejsbuk-u i Instagram-u, mladi mogu da se upoznaju sa vrijednostima koje zastupaju određene organizacije, a zatim da ih primijene za ispunjenje cilja, koji je njima lično bitan, u borbi protiv društenih nepravdi.
„Kao što je prethodno rečeno, svijet ostaje na mladima i upravo zato njihov glas treba da se čuje više. Na pitanje o tome kako su se osjećali u organizacijama u kojima su volontirali, neki od njih su odgovorili kako su se osjećali nepoželjnim i iskorišćenim kao radna snaga, što je upravo suprotno onome šta volonterizam predstavlja. Mladi treba da se osjećaju uvaženim, kako bi donijeli promjene koje ih se direktno tiču.
Ono što volonterske organizacije treba da primijene u praksi je da pruže mladima sigurnu i podsticajnu sredinu u kojoj će se osjećati prijatno, kao što su to ispitanici rekli. Treba da imaju prijatnu komunikaciju sa ljudima iz organizacije kada se raspituju o volontiranju“, kzala je.
Volonterizam treba generalno više promovisati na državnom nivou, kako bi se što više ljudi pridružilo organizacijama. Ne treba nikada da zaboravimo glavni razlog zašto volontiramo, a to je da pomaganjem drugima i borbom za svoje ciljeve, postajemo uključeniji i osvješćeniji članovi društva. Promjenama koje uvodimo danas, stvaramo za sve nas ljepšu budućnost sjutra.
Zbog toga volonterizam treba shvatiti kao faktor od najvećeg značaja za stvaranje društva koje počiva na jednakim pravima i mogućnostima za sve članove. Volontiranje treba da postane dio kulture nacije, a ne da zavisi od humane odluke pojedinaca da pomognu drugima. Volonterizam treba da postane stil života kojim pomažemo, podstičemo i razvijamo naše zajednice. Svaka pomoć koju pružimo drugima usrećava nas i doprinosi našem psihološkom blagostanju.
„Kako se nijedna inicijativa ne može ostvariti preko noći, ispred nas je dug put do stvaranja društva sa razvijenom sviješću o volontiranju, ali i najmanjim uvedenim promjenama, približavamo se boljoj budućnosti za sve nas“, zaključila je Žugić.
