zeljezara nikšić

 

Pola godine od novog početka Željezare, u toj fabrici koju je kupila Elektroprivreda Crne Gore stanje je alarmantno. Iako kompanija u kontinuitetu posluje s minusom, broj radnika samo raste, a od planiranog biznis plana malo šta je ostvareno. Novi Odbor direktora, s Maksimom Vučinićem na čelu, šansu vidi u pokretanju proizvodnje čelika, ali to neće ići lako zbog međunarodnih i domaćih regulativa. Strateški partner opet je opcija.

Krenulo se ambiciozno, a nije se praktično mrdnulo sa mjesta. Pola godine od novog početka a u Željezari je napravljena samo afera platna kartica u liku i djelu doskorašnjeg predsjednika borda direktora Marka Perunovića, te 1,6 MW solarna elektrana na krovu koja još ne proizvodi struju. Zastoj novi bord objašnjava nezavršenim tenderima za nabavku dodatne opreme.

“Tako da ćemo ostatak opreme za kompletiranje čitavih 5 MW, što je neka prva faza izrade elektrane, dobiti najkasnije za dva mjeseca”, kazao je predsjednik borda direktora EPCG Željezara Nikšić Makism Vučinić.

I dok se otvarao restoran, probna proizvodnja u Kovačnici i kovali planovi kako da se od Elektroporvirede izvuče 6,5 miliona eura za realizaciju biznis plana, u željezari je rastao poslovni minus i broj radnika kojih je sada duplo više – blizu 400. Alarmantna situacija, priznaju i u Sindikatu.

“Mogu slobodno reći da smo mi u ovom trenutku u nekoj mat poziciji. Mi i dalje radimo ali taj rad koji trenutno privređujemo nije na dobrobit fabrike a kad to kažem mislim nema prihoda”, kazao je predsjednik sindikata EPCG Željezara Nikšić Ivan Vujović.

“Do sada je isplaćeno neto zarada, za ovaj protekli period, oko 1,5 miliona eura. Očekujemo da će se ove dosadašnje investicije što prije pustiti u pogon gdje ćemo imati značajno pokriće za fond plata u Željezari”, smatra Vučinić.

U novom bordu kompanije čije rupe zasad uspješno krpi majka firme, Elektroprivreda Crne Gore, rješenje vide u povratku na primarnu proizvodnju čelika. Samostalno ili sa strateškim patnerom, pitanje je sad, a zavisiće od tumačenja državne pomoći međunarodnih i domaćih regulativa.

“Stremimo da se ta proizvodnja obnovi po cijenu da opet dođe neki novi strateški partner, jeste da ta riječ zvuči izlizano, ali ovoga puta je posljednja šansa Željezari i mislim da će taj ugovor biti sa nacionalnim interesom Crne Gore i javnim interesom, i da neće biti potpisan na jednokratnu korist tog strateškog partnera”, istakao je Vučinić.

Željezaru je nakon višemjesečnih pregovora i protesta radnika, od truskog Toščelika Eleketroprivreda kupila za oko 20 miliona eura