Zadušnice su dan posvećen pokojnima, dan kada se svih njih sjećamo i molimo se za njehove duše. Zadušnice su četiri puta u godini: jedne zimske i one uvijek padaju u subotu pred Mesne poklade, ljetnje zadušnice su u subotu pred Duhove, miholjske u subotu pred Miholjdan, a jesenje u subotu pred Mitrovdan.
Kod nas je običaj da se tog dana ujutru ide na groblje, obavlja se pomen, na grob se donosi osveštano žito i vino kojim ga u vidu krsta svešetenik preliva, ali i pale svijeće za pokoj duše umrle osobe.
Na zadušnice se na groblje, a prijee toga i u crkvu, nosi kuvano žito koje simboliše smrtno telo i besmrtnu dušu i podjseća na Hristove riječi da zrno donosi plod tek kada umre. Crno vino, ono pak predstavlja milost od Boga kojom se liječe rane nastale djelovanjem grijeha. Svijeće koje se pale za sve bližnje koji su preminuli predstavljaju simbol svjetlosti Hristove kojom obasjava dušu svakog od njih.
Na groblje se toga dana nosi i hrana, ali najminimalnije moguće (ili bi bar tako trebalo da bude). Iz nekog nepoznatog razloga, mnogi imaju tu ružnu naviku da odnose na „tone“ skupo plaćene hrane i tako od tog posve tužnog dana naprave gozbu što nije svrha ovog dana.. Zato, ponesite jednu voćku, naforu koju ste tog jutra dobili u crkvi i malo vina kojim ćete preliti grob.
Na zadušnice se u svim pravoslavnim crvama služi Sveta Liturgija. Ako su grobovi vaših bližnjih suviše daleko, u drugoj državi na primjer, onda svijeću možete nameniti i zapaliti je u crkvi.