Godinama već poznati crnogorski slikar Miomir Mišo Vemić uspješno se bori sa izazovnom bjelinom platna, a njegovi konji su tu da umjesto njega glasno zavrište i upozore na sunovrat čovjeka.
Njegove izložbe nose isti naziv, “Reakcija na prazninu”, a Nikšićani imaju priliku da u galeriji “A”, koja se nalazi u sklopu “Trim centra”, narednih mjesec dana pogledaju Vemićeve slike koje su nastale u periodu od 2011. do 2021. godine. Izloženo je 28 radova rađenih tehnikom ulje na platnu, ali i crteže, različitog formata.

Foto: Privatna arhiva
Čuvena Mišova slika “Vrisak kao reakcija na prazninu”

”Vrisak kao reakcija na prazninu, na osjećanje nemoći da promijenim svijet, i gdje mi preostaje samo reagovanje na ovaj način. Svijet je u agoniji – zatrovan po svim segmentima, jahači apokalipse uveliko galopiraju. Velika tema je to, kao i nada da će jednog dana Armagedon prestati da kuca na vratima svih nas. Bol čovječanstva je prevelika. Svima je jasno šta se dešava. Zatrovani smo – kontaminirani zabludama, poluistinama, lošim energijama i lažima. Čini mi se da smo pogubljeni nepovratno. Daleko od pravog puta. Pandora je otvorila kutiju i šepuri se”, kazao je Vemić za “Vijesti”.
Trudio se i uspijevao da bude dovoljno “glasan” i da “probudi” druge, ali i da dovoljno dugo “galopira” kako bi pobjegao od sivila i svakodnevice i kako bi boje bile jače i “glasnije” od bjeline platna.

”Umjetnik mora da traje, odnosno da ima kontinuitet, pogotovo ako ga je tema ‘pronašla’ i ‘probudila’. Ukoliko iskreno ‘nosi’ svoju temu, on će jače dejstvovati i biti ‘glasniji’. Mislim da sam nekima negdje bio poprilično glasan i dometan, jer sam doživio gotovo nevjerovatnu i iznenađujuću satisfakciju. Neko reče da konja koji dobija trku ne treba mijenjati, pa zbog toga punim platna ovom temom, koja je istovremeno htonska i demonska, u kojima su suprotstavljeni Eros i Tanatos, koji me vode u nebježanje i zbog kojih iznova bijem bitku sa zastrašujućom bjelinom. Sa tom bijelom prijetećom prazninom”, kazao je Vemić.
Kako je istakao najveće je zadovoljstvo umjetnika kada analitičari, kao i publika, vide u slikama isto ono što je i umjetnik htio da kaže.
”Imao sam sreću da su svi oni koji su pisali o mom slikarstvu, iskreno ‘uranjali’ u slike o kojima su pisali i govorili”.
Emocije su njegova vodilja, a slikajući nastoji da “isprovocira sjećanje na najranije djetinjstvo”, na prvi vrisak kada je “uzeo ugljen sa ognjišta i počeo crtati po čatmi kuće svog rođenja”.
Njegova nasljednica, kćerka Marija, uspješno gradi akademsku slikarsku karijeru, a moglo bi se desiti da uskoro otac i kćerka ukrste kičice i organizuju zajedničku izložbu.

Foto: Privatna arhiva ”Marija je, ne samo moja kćerka, već i koleginica, i prema njenoj umjetnosti imam objektivan sud, nepristrasan, kao i ona prema onome što ja radim, i ta objektivnost uslovljava podizanje obostranog kvaliteta. Nadam se da ćemo što prije napraviti zajedničku izložbu. To je jedan dio mojih planova, kao i nastavak intenzivnog rada i izlagačke djelatnosti”, kazao je Vemić koji je do sada imao preko 50 samostalnih i više stotina kolektivnih izložbi, u značajnim galerijama u zemlji i inostranstvu.
Organizator je Prvog proljećnog internacionalnog bijenala minijature u Nikšiću 2005. godine. Učestvovao je na više internacionalnih bijenala i na brojnim simpozijumima, a dobitnik je brojnih nagrada.

Među 80 umjetnika “zaraženih” hiposom

Prof. dr istorije umjetnosti Erol Yildir, sa Gelsim univerziteta u Istanbulu, je u jesen 2020. godine objavio monografiju najvećih umjetnika na planeti koji su u zadnjih 200 godina proživljavali hipotenziju. U monografiji je zastupljeno 80 umjetnika, a među njima i Vemić.
”Među velikanima kao što su Guys Eckenfelder, Frantz Mark, Kirhner, Miro, Kandinski, Šagal, Pikaso, Dali, Depa, Gogen i još mnogi, da ih ne nabrajam sve, našlo se i moje ime ‘zaraženo hiposom’. Ne možete zamisliti kakav me je osjećaj, kao živućeg umjetnika, prožeo, kad se nađoh među tim besmrtnicima. Velika čast, i obaveza. Velika radost”, kazao je Vemić.

Izvor: Vijesti