Voda stigla,čekaju povratak omladine
Od devet sela Mjesne zajednice (MZ) Vraćenovići u Oputnoj Rudini, Pilatovci su najveće i teritorijalno i po broju stanovnika. U pograničnom su pojasu, pa im je Bileća u Republici Srpskoj udaljena svega petnaestak kilometara, a matična opština Nikšić čak oko 60. Danas je u Pilatovcima blizu stotinu stalnih stanovnika, a prema riječima dugogodišnjeg predsjednika MZ Vraćenovići Filipa Šekarića, nijesu to samo staračka domaćinstva. U rodnom selu ostali su i mlađi, oni koji su u srednjim godinama, među kojima i pet-šest neženja čijim se svadbama, ističe Šekarić, nadaju, ali nevjeste, siguran je on, neće naći u selu.
“Nekad se pjevalo „Oj, da mi je čuvat` ovce u pitome Pilatovce”. Pitomo je selo i danas, ima još uvijek stada, ima i neženja, ali nema djevojaka za udaju. Imamo i nadu da ćemo ponovo, nakon deceniju, biti vjenčanja u mjesnoj kancelariji u Vraćenovićima jer u Pilatovcima sad ima svaki način za život”, kategoričan je Šekarić.
Kroz selo je asfaltni put, istina zreo za popravku, imaju uredno snabdijevanje strujom, a od prije mjesec i vodovod. Pred svaku kuću, naglašava Šekarić, stigla je voda, a na domaćinima je da odrade ostatak posla u uvedu je u kuću. Mjesto je inače prema predanju naseljeno prije više od pet vjekovima, a ime je selo dobilo po knezu Pilatu. U bezvodnom kraju, niko se nije nadao da će u ikada dobiti vodovodnu mrežu.
“Prvi put u istoriji Pilatovci imaju vodu. Niko se nije nadao, pa ni ja, ni kada je počela priča o gradnji vodovoda. Neki su govorili da u ovo selo neće doći voda ni za hiljadu godina. Evo doživjesmo, stiže voda čak sa Pareža, i sada kroz Pilatovce ima oko 20 kilometara vodovodne mreže”, ispričao je Šekarić za „Dan”.
Svako domaćinstvo u selu, kao i u drugim u Oputno-rudinskom kraju, vodom se snabdijevalo iz bisterni. Sušne godine mještane koštaju dosta novca jer moraju plaćati cisterne iz Bileće.
“Stalno se govori o oživljavanju sela, o proizvodnji zdrave hrane, nezagađenoj prirodi. Što se tiče Pilatovaca evo samo nek izvole da prionu na posao”, smatra Šekarić.
Njegov rođak Vlado ima 87 godina, i nakon što se penzionisao u Željezari vratio se u rodno selo. Iako na pragu desete decenije i danas ima dvije krave o kojima brine, pa smatra ako može on da mogu i mlađi.
“Vratiće se mladi, moraće. Kriza je svuda, novi virusi se pojavljuju, a gdje će onda no bježati u zdravinu kakvu mi ovdje imamo. Od moja dva sina, koji sa porodicama žive u Tivtu, uvjeren sam da će se mlađi kad-tad vratiti u Pilatovce”, istakao je Vlado Šekarić.
Osim Šekarića u Pilatovcima žive i Komnenići i jedna porodica Koprivica. Područno odjeljenje škole „Jovan Gnjatović” ponovo je otvoreno prije nekoliko godina, danas je tu jedan đak, ali mještani vjeruju da će biti još djece, pa seoska škola neće opet biti pod katancem. Da su sigurni da neće biti raseljenja svjedoči i njihova akcija gradnje seoskog doma i kapele, objekta koje selo do sad nije imalo.
“Već druga godina kako traju radovi, a radimo složno i na dobrovoljnoj osnovi. Sad kada imamo vodu mnogo je lakše i radovi brže idu. Ima mlađih među Komnenićima koji su ostali u selu, sad pridolaze još poneki, biće ih još samo da im još bolje regulišu uslove života ovdje”, kazao je Novo Komnenić kojeg smo sa rođacima i komšijama zatekli na mobi na novom objektu.
Penziju je stekao radeći u pljevaljskoj elektrani, u rodne Pilatovce se nije vratio, ali često tu boravi.
Oživljavanje Monteksa i bavljenje poljoprivredom
Po završetku rata devedesetih Neđo Komnenić vratio se u Pilatovce jer je u Republici Srpkoj ostao bez posla. Djeca su mu se razišla, a u selu su on i supruga.
“Nema perspektive ni u jednom selu, ako se seljaku ne obezbijedio redovan otkup proizvoda. Šta će mlad čovjek ovdje, da posadi krompir i gleda u nebo moleći se Bogu da nađe kupca? Za ovaj kraj rješenje je i oživljavanje bivših fabrika Monteksa, a jedna je bila i u Vraćenovićima. Uz kakvu-takvu platu i bavljenje poljoprivredom, to bi već, siguran sam, bio put povratka onima kojima su otišli iz Pilatovca”, smatra Komnenić.
Izvor: Dan