Vladika Joanikije: Vučedolska bitka je, kao sjajna pobjeda, zaliječila kosovske rane

Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Joanikije služio je na praznik Svetog sveštenomučenika Atinogena, u ponedjeljak 29. jula 2019, Svetu Arhijerejsku Liturgiju u crkvi posvećenoj današnjem prazniku na Vučjem dolu, čime je molitveno obilježena 143. godišnjica slavne Vučedolske bitke i proslavljena hramovna slava.

Preosvećenom Episkopu je sasluživalo više sveštenika i sveštenomonaha Eparhija budimljansko-nikšićke i zahumsko-hercegovačke, uz molitveno učešće vjernog naroda, sabranog iz raznih krajeva Crne Gore i Hercegovine.

Riječima arhipastirske besjede obratio se Vladika Joanikije, koji je kazao da je sabor na Vučjem dolu, sabranje u ime Božje i Svetog sveštenomučenika Atinogena.

„Sabrali smo se sa raznih strana, jer ovaj ljetnji sabor na Vučjem dolu sabira sve one koji drže sjećanje šta znači Vučji do za Banjane, Rudine i cio srpski narod. Sabiramo se, već, nekoliko godina, u novopodignutom i osvećenom hramu, slavimo ime Božje, služimo svete službe, prizivamo blagodat Presvetog Duha, pjevamo u slavu Božju, pričešćujemo se Svetim Tajnama Hristovim“.

„Mi ovdje ne dolazimo kao na neki opštenarodni sabor, nego kao na praznik, a i jeste veliki, crkveni praznik. Sveti sveštenomučenik Atinogen je Svetac koji je naše pretke zakrilio sa Neba i svojim molitvama ukrijepio njihove desnice te su ovdje izvojevali veličanstvenu pobjedu nad neprijateljem naše otadžbine, naše svete vjere pravoslavne i neprijateljima krsta“, rekao je Vladika.

Prošlo je toliko godina i decenija, ali se, naglasio je NJegovo Preosveštenstvo, nije zaboravila slava Vučedolskih junaka, Crnogoraca i Hercegovaca zajedno, koje je predvodio kralj Nikola.

„Tada nije bilo nikakve podjele, nego su se zvali po mjestu. Ovdje je stara istorijska Hercegovina, a i Crnu Goru, dobrim dijelom, naselili su Hercegovci, i Petrovići su Hercegovci. To jedinstvo našeg naroda, naših predaka je bilo nepokolebljivo, jedinstvo u vjeri, u jeziku, jednodušnost, jedinstvo u pamćenju Kosovskog zavjeta i Kosovske žrtve. I Vučji do je doživljen kao novo Kosovo, a bitka Vučedolska, kao sjajna pobjeda, zaliječila je kosovske rane“, besjedio je Preosvećeni Episkop Joanikije, podsjetivši da su na taj način govorili i mislili kralj Nikola, Petrovići i naši preci.

„Tako je pjevao i veliki pjesnik NJegoš: Blago tome ko se tu nagnao, već ga rane ne bole kosovske. Sa tim sjećanjima dolazimo ovom svetom hramu, sabirajući se u slavu Božju, a kada se sabiramo u ime Božje mi donosimo naše radosti, i žalosti, pamćenje, istoriju i sve se to osvećuje i sagledava iz božanske perspektive. Gospod Isus Hristos krijepio je naše pretke svojom blagodaću, svojim Krstom i Vaskrsenjem, te su čuvali svoju vjeru. Onaj narod, koji čuva vjeru sačuvaće svoje ime i svoju otadžbinu, kulturu, tradiciju, a vjera je glavna. Zato je mnogo važno da, kada se sabiramo ovdje, da pristupamo ovoj svetinji sa strahom Božjim i sa ljubavlju, dokle traje sveta služba Božja da nam to bude glavno“, poručio je Vladika budimljansko-nikšićki.

Ocijenio je da crkveno-narodni sabor na Vučjem dolu ima značajnu kulturnu dimenziju i to je, smatra Vladika, lijepo i bogougodno.

„Ono što u hramu doživimo pretačemo u naš razgovor i cijelo slavlje, koje slijedi posle svete službe. Daće Bog, da budemo složni i jedinstveni, da imamo ljubavi i razimijevanja među sobom, da podržavamo jedni druge. Kako god ko mislio, ali, bez narodne sloge, razumijevanja i bez dijaloga nema nam opstanka“, zaključio je Episkop Joanikije.

On je, naročito, pozdravio sveštenstvo i narod Eparhije zahumsko-hercegovačke, koji, svake godine, dolaze na Vučji do, mjesto na kom se potvrđuje naše vjekovno jedinstvo.

Po blagoslovu Vladike Joanikija, praznik Svetog sveštenomučenika Atinogena i hramovnu slavu crkve, podignute u slavu crnogorsko-hercegovačkih junaka, izginulih u slavnoj bici na Vučjem doku, čestitao je sveštenik Veljko Kovač iz Gacka.

„Mi smo, zaista, braća i jedan narod, a kad brat brata zove u pomoć, kad ga zove na radost, ili žalost, brat ne isputuje ništa, nego odmah dolazi. Tako je između Hercgovaca i Crnogoraca uvijek bilo, tako je sada, i tako će biti dok Hristos ponovo ne dođe. Neka je srećna slava ovog divnog hrama, slava svih nas i slava Božja, jer smo se, u slavi Božjoj, danas okupili oko Tijela i Krvi Hristove, kao što su naši preci, boreći se za tu vjeru, ovdje postradali i izvojevali veliku pobjedu nad neprijateljem Krsta“, poručio je o. Veljko.

Nakon svetog bogosluženja održan je prigodan kulturno-umjetnički program u kojem su nastupili brojni pjesnici i narodni guslari. Predavanje na temu bitke na Vučjem dolu održao je dr Vasilj Jovović.

Crnogorci su, po riječima dr Jovovića, bitku na Vučjem dolu svrstali u najveće datume ratne istorije protiv Turaka, kroz čitav 18. i 19. vijek. U narodnoj svijesti, dodao je on, Vučji Do je nadvisio Grahovac, pobjeda na Vučjem Dolu odjeknula je Evropom.

„Bitka na Vučjem dolu produžetak je Kosovske bitke, pa kao što je u Samodrži crkvi „tri neđelje trides kaluđera“ pričešćivalo vojsku, tako su i ovdje, na Crnom Kuku, Mitropolit Ilarion i arhimandrit Visarion LJubiša, osveštali 150 ratnih zastava. Kasnije je Petar Lubarda slikao Bitku na Vučjem dolu kao diptih slike Kosovski boj. Knez Nikola je u ratnom proglasu napisao: “Ja vas neću pozivati kao knez Lazar: “Ko ne dođe….“ jer znam svi će te za mnom…Murat uze carstvo naše – Muratu ga i oteti valja!“ To je bilo u vrijeme kad je obraz bio crnogorski ustav, kako je kazao LJuba Nenadović, koji je oduševljen Vučedolskom bitkom, odmah, 1876. godine, spjevao pjesmu „Gruda zemlje“, pjevajući o Crnoj Gori, Crnogorcima, knjazu Nikoli, grudi crnogorske zemlje“, zaključio je Jovović.

Hramovna slava proslavljena je lomljenjem slavskog kolača i trpezom bratske ljubavi. Proslavu su organizovali: parohija banjsko-rudinska i Udruženje Banjana i Rudinjana „Vladika Sava Kosanović“.