Sveta velikomučenica Varvara živjela je u četvrtom vijeku u Maloj Aziji i mučenički postradala radi vjere.
Varvara je bila izuzetno lijepa i mudra djevojka i otac je, u želji da je sačuva, zatvorio u kulu svoga dvorca okruženu bogatstvom, udobnostima i sluškinjama. Kada je jednom uspjela da pobjegne iz kule, Božjim promislom srela je neke hrišćanke od kojih je saznala ono što je i sama naslućivala.Vratila se u kulu i u svom kupatilu prosjekla i treći prozor kao simbol Svete Trojice, a prstom, kao gvožđem izdubila krst u kamenom zidu. Iz njene stope na podu kupatila proključao je izvor žive vode koja je liječila mnoge bolesti. Kada je sve ovo saznao surovi otac, prijavio je ćerku načelniku Martijanu. Bacili su je u tamnicu i mučili je zajedno sa još jednom hrišćankom – Julijanijom. Odsjekli su im grudi i za porugu vodili ih po gradu. Na kraju, Varvaru je zaklao rođeni otac, a Julijanu vojnici. Odmah potom, udario je grom u Cioskorovu kuću i ubio i njega i Martijana. Sveta Varvara skonča
306. godine, a njene čudotvorne mošti nalaze se u Kijevu.
Sačuvan je običaj, iako nepoznatog porijekla, da se danas kuva “varica” od raznih žitarica, koja se jede sljedećih dana. Takođe se “sije” žito, u plitak tanjir ili činijicu, koje će ozelenjeti do Božića.
Vjeruje se da od Varindana do Božića nije dobro sanjati. Ako neko sanja, onda o tome nikom ne govori, niti se snovi tumače. Ko sanja i dira garave sudove, te zime će mu vuci stoku napadati.
