Vicković: Čini da nikoga nije briga za tri ugašena mlada života
Prošla je godina i tri mjeseca od saobraćajne nesreće koja se desila u naselju Brlja kada je automobil ,,opel korsa“ registarskih oznaka (CT-AL277) za čijim volanom se nalazio Andrija Vicković udarilo o kraj šlepera (NK-CT936) kojim je upravljao Zoran Koprivica dok se sa pumpe uključivao u saobraćaj. “Opel korsa” se od siline udarca odbila pored puta.
Na mjestu su stradali Danilo Delibašić i Andrija Vicković, dok je Danilov brat od strica Nikola nakon udesa hitno transportovan u nikšićku bolnicu. Nikšićki ljekari su kod njega konstatovali višestruke povrede grudnog koša, zbog čega je i transportovan na Kliniku za neurohirurgiju. U Kliničkom centru Crne Gore Nikola Delibašić je bio je u indukovanoj komi sve do 30. jula kada je preminuo.
Vozač šlepera Zoran Koprivica „odgovara“ pred sudom jer je prema optužnici Osnovnog tužilaštva u Nikšiću izazvao saobraćajnu nesreću. Ali porodice oginulih mladića nisu zadovoljni što pravda nije zadovljena. Saopštenje koje potpisuje majka stradalog Andrije Vickovića, Svetlana Vicković prenosimo u cjelini:
„Iako je prošla godina i tri mjeseca od pogibije naše djece agonija oko suđenja još nije završena. Više od deset puta ročišta su odlagana, u početku jer nijesu bile ispunjene procesne pretpostavke za održavanje pretresa i sprovođenje dokaznih radnji, zatim zbog tehničkih razloga, štrajka advokata… Od samog početka suđenja na ročištima je bio prisutan sudski vještak saobraćajne struke koji je kobne noći bio na licu mjesta radi obavljanja uviđaja. On je izvršio saobraćajno tehničko vještačenje i iznio svoj nalaz i mišljenje po kome je moj sin vozio brzinom od oko 100km/h.
,,Na kritičnom potezu puta koji se ne može smatrati naseljenim mjestom ne postoji važeći znak ograničenja brzine, a to znači da je maksimalna dozvoljena brzina 80 km/h“. Pošto sud nije zadovoljan sa nalazom i mišljenjem saobraćajnog vještaka na pretprošlom ročištu je odlučeno da se predmet da novom saobraćajnom vještaku koji treba da izvrši novo vještačenje. Mi roditelji nastradalih momaka se pitamo ima li kraja ovoj agoniji kroz koju sa svakim ročištem iznova prolazimo.
Tražimo samo pravdu jer nam se čini da nikoga nije briga za tri ugašena mlada života i tri u crno zavijene porodice. Pitamo se pošto se na ročištima uglavnom vodi polemika oko brzine kojom se kretalo pmv, a brzu vožnju su skupo platili svojim životima, šta je sa vozačem tegljača sa poluprikolicom koji je započeo radnju manevar polukružnog okretanja i uključivanja u kolovoznu traku na mjestu gdje je to nedozvoljeno preko punih linija i svojim vozilom postao fatalna prepreka na traci kojom se kretalo pmv u kojem su bila naša djeca, ili je to u ovom slučaju manje bitno“.
