Velimlje: Vladičina voda
Tako je svi zovu. Kad smo bili djeca, nijesmo znali ko je taj vladika. Samo sa natpisa da se zove HADŽISAVA- neobično ime. U to vrijeme su sve gradila preduzeća, ništa se nije zvalo po pojedincima, osim tih nekih preduzeća i škola, i sve mahom narodnih heroja samo iz Drugog svjetskog rata.
Istorija je sva bila maglovita i mutna, junaštvo samo epsko i mitološko, izuzev tog iz Drugog rata. Ali, to se nije zvalo junaštvo, nego herojstvo. I nije se znalo za zadužbine, sve je predstavljeno kao da je sve što imamo zasluga tih heroja, njihove žrtve, i onih što su poginuli, i onih živih koji se trude da sve naprave da valja.
Eto, nešto razmišljam o značaju ove vode, o njenim neimarima i o tome da ne mogu da zamislim na koji način je kopana, zidana ni zamišljena.
Završena je, kako kaže natpis “pokojmuduši” poslije smrti Vladike Save Kosanovića, hadžije koji je posjetio Hristov grob u Jerusalimu.
Na toj spomen-ploči je deformisan urezani krst, odnosno uništen- što je i pomagalo u ovom opisu doživljaja jednog djeteta ko je bio taj vladika i živi li on u toj vodi-pa je njegova.
Ima veliki splov odakle se slivavoda, filtrira kroz šljunaki pijesak i moguće je natočiti u Parku, na česmi, ispod puta.
