Ljubav prema poeziji podstakla je da bude dio humane priče. Anđela Backović godinama piše pjesme a prikupljeni novac donira ljudima kojima je potreban. Lijepu priču donosi nam Jelena Tepavčević iz D models novinarskog tima
Kada se kod Vas javila ljubav prema poeziji?
Ljubav prema pisanoj riječi kod mene se javila od najranijeg djetinjstva. Kao da sam bila predodređena za pisanje poezije žurila sam još kao dijete da čim prije naučim sva slova kako bih mogla pisati poeziju.
Kako je nastala prva pjesma?
I danas se rado sjećam svoje prve pjesme o proljeću. Kao sedmogodišnja djevojlica bila sam mnogo ponosna kad je upravo ta pjesma bila objavljena u školskom časopisu. Valjda je tada dat vjetar u leđa jednoj djevojčici pomogao da danas može za sebe reći da je pjesnikinja.
U čemu nalazite inspiraciju ?
Inspiraciju nalazim u velikoj volji za životom i ljubavi koja je u svim svojim oblicima glavni moj pokretač.
Šta za Vas predstavlja poezija?
Poeziju vidim kao djelić duše pretočen u tekst. Ona je najuzvišeniji oblik čovjekove slobode kojom iskazuje emociju.
Do sada ste objavili dvije zbirke pjesama „Čekam te “ i „ Zvuk tišine“, možete li nam reći nešto više o njima?
,,Čekam te” je moja prva zbirka poezije koju sam objavila kao apsolvent na Pravnom fakultetu. Nedugo zatim, tačnije odmah godinu dana poslije toga svjetlost dana je ugledala i druga zbirka poezije ,,Zvuk tišine”.
Ljubav kao vrhovno dobro je centralni motiv poezije koju pišem.On ujedno i povezuje ove dvije zbirke. Kao neko kome je ljubav kao što sam već rekla glavni pokretač potpuno je nekako i bilo prirodno da pišem ljubavnu poeziju.
Ono što Vas izdvaja od drugih umjetnika jeste to što novac od prodaje donirate u humanitarne svrhe. Da li i u budućnosti planirate da na taj način pomažete drugima?
Dok kod budem pisala, a nadam se da ce to biti dugo, pisaću u humanitarne svrhe. To je put koji slijedim.
Osjećaj duševnog zadovoljstva koji imam dok predano i sa puno ljubavi to radim ne može da zamijeni nista.
Poezija je moj hobi ne profit.
Koji pjesnici su Vam bili uzor u djetinjstvu?
Pjesnici uz čiju poeziju sam sazrijevala, ujedno i oblikovala svoj stil pisanja su svakako Vito Nikolić, Vojislav Ilić, Jovan Dučić, Sergej Jesenjin.
Koju pjesmu izdvajate kao najdražu?
Ne mogu posebno izdvojiti ni jednu pjesmu, sve one na svoj nacčin nose dio mene, a zajedno moju cjelinu. Sa vama ću jednu i podijeliti.
Nikšićke noći
Zagrli me…
Niksićke su noci hladne
nije mraz sve sto steže
dodira su ruke gladne.
Zvjezdani se prah sa nama stapa
mjesečina po prozoru pipa
zagrli me dok duša se sklapa
a snovima širi miris mojih lipa.
Nek’ nada mnom bdiju misli tvoje
i noćima usne kradu
šapni na uvo najljepše riječi
uz bilo koju Šobićevu baladu.
Ko su Vaši čitaoci?
Moram reći da me zaista čini srećnom što su moji čitaoci svih starosnih dobi.
Posebno bih izdvojila sve veći broj mlađih ljudi s obzirom da današnja omladina ima puno različitih okupacija koje urijetko uključuju i čitanje.
Iako su društvene mreže uzele maha, često naidjem na podijeljene citate upravo mojih stihova.
Da li ste razmišljali da pišete i prozu?
Prozu volim i pišem ali ne objavljujem. Ipak je poezija nešto po čemu sam prepoznatljiva i polje na kojem čvrsto stojim.
Čime se bavite kada ne pišete stihove?
Po struci sam diplomirani pravnik bez stalnog zaposlenja, moja trenutna okupacija je traženje posla u struci. Slobodno vrijeme takodje koristim provodeći ga sa prijateljima i u odlascima na razlicčite kulturne manifestacijama koje naš grad nudi.
Kako ljudi reaguju na Vaše donacije, kome pomažete?
Kao pojedinac trudim se da podstaknem društvenu svijest da samo sveobuhvatno zadovoljstvo moze biti jedino ispravno. Od prodaje i promocija svojih zbirki pomažem ugrožene kategorije društva. Od prve to je bio Dnevni centar za djecu sa smetnjama u razvoju i osobe sa invaliditetom u Nikšiću, a od druge Udruženje paraplegičara, takodje u Nikšiću. Jedan osmijeh koji izmamite na licima onih kojima je potrebna pomoć vrednije je od bilo kojeg priznanja.
Za kraj Vaša poruka mladima.
Moja poruka mladima bi bila da rade ono što vole i što ih ispunjava. Takođe da nikad ne odustaju.
Život je ogromna borba sa vetrenjačama ali upornost i volja uvijek nađu pravi put.
