Veče Veselina Rakčevića održano u Nikšiću
Tribina UKCG “Svobodijada”, koja se održava u Slovenskom kulturnom centru u Nikšiću, upriličila je autorsko veče istaknutog pjesnika Veselina Rakčevića.
Rakčević je objavio knjige poezije: Balada o suncu, Opasnosti sna, Ognjište na raskršću, Ponoć na istoku i Skica za lični nekrolog. Objavio je i dokumentarni roman Radun Živković – čovjek i junak, dramu LJudi i psi, komediju Mitingaši. NJegovo stvaralaštvo nagrađeno je brojnim književnim nagradama, među kojima su najznačajnije: Nagrada radio-televizije Titograd, prva nagrada Studentskog grada u Beogradu, „Pesnički prsten Subotice“, prva nagrada „Abraševićevih večeri poezije“, nagrada „Marko Miljanov“, „Vidovdanska povelja“, prva nagrada na međunarodnom festivalu poezije u Sofiji, internacionalna nagrada za poeziju „Penjo Penev“ Bugarska.
Urednica tribine Milica Bakrač je, osvrćući se na Rakčevićevu knjigu „Ognjište na raskršću“, zapazila da pjesnik stoji na sopstvenom raskršću. Raskršće se, navela je ona, nalazi u rođenoj zemlji u kojoj poetski subjekt kreće u pohod ,,bez straha i drumarine“, sa hajdučkom krvlju u venama, stazama predaka.
„Postoje fragmenti u ovoj knjizi koji me nisu uplašili, već zabrinuli, jer se pojavilo pitanje, da li su sve naše lične zemlje Nedođije i kamo ćemo sa ognjištima?“, kazala je Milica Bakrač, dodajući:
„U svakom ciklusu knjige akcenat je stavljen na dobrotu, iskrenost, ljubav, vjeru, nadu. Naslov knjige najsnažnije se tumači kroz pjesmu ,,Od izgiba do izguba“ – to je ono kretanje ka svim stranama svijeta, odnosno, naši drevni dolasci od Volge i Dona, od Vizantije i Rima, kroz dažd i južnu zimu. Ostali smo isti na svom ognjištu, ostali smo Skadar na Bojani. Taj Skadar na Bojani je usud našeg naroda. Veselin Rakčević svoje ,,duhovno žilište“ čuva u narodnoj epici, zapitan ,,skuplja li Nemanja raštrkano stado“ motri na moračkog gavrana, kako hrani proroka Iliju i ,,prinosi pričest vjekovima.“
U ovoj poeziji, u ciklusu ,,Jezik istorije“, zaključuje Bakrač, svaka je pjesma pričesna, molitvena, pokajnica, oda ili bol.
„Rakčević je pomenuo i Đurađa Crnojevića i Maksima Crnog. I Lovćen. I Biljardu. Anđelu Belom i Mileševi otvorio je svoje dveri. Ciklus niže slike iz Crne Gore preko Kosova polja prije i poslije strašnog sloma 1389. godine. I na takvom Kosmetu je dio onog razapetog ognjišta, i poviše Srbije, gdje škripe ,,zarđale brave carstva“, rekla je urednica tribine, Milica Bakrač.
Po njenom mišljenju pjesnik je knjigom „Ponoć na istoku“, dakle 2001. naslutio tmurno vrijeme kolektivne zabrinutosti, bezizlaza, čak i tuge.
„Utjeha je odjeknula u ponajljepšoj pjesmi, zastupljenoj u Antologiji Marko Miljanov, ,,Beli anđeo“. Naš i pjesnikov Beli Anđeo je naše ljekobilje. Pjesnik Veselin Rakčević potvrđuje da će vjerni i vjerujući opstati i ostati“, poručila je Bakrač.
O djelu Veselina Rakčevića govorio je književnik Perivoje Popović.
Gost večeri bila pjesnikinja Sava Radulović iz Nikšića.
Autor je, na zadovoljstvo ljubitelja poezije, kazivao svoje odabrane stihove.