Vasilije Pejović: Bedem fest je festival sa dušom

Vasilije Pejović je rođen u Nikšiću, a školovanje je završio u Podgorici. Bavio se profesionalno košarkom sve dok ga povreda nije zaustavila. Od hobija su mu najdraži fotografija, slikarstvo, planinarenje, pozorište, jer kako kaže, ne voli sebe da ograničava. U organizaji je Bedem festa, koji će naredne godine proslaviti jubiljej, deset godina postojanja, ali i Sea Dance kampa koji je kako on kaže, velika obaveza i mašinerija svejtske muzičke produkcije. Sa njim smo razgovarali o izazovima organizatrskog posla, hobijima, pozorištu, sportu ali i o sajtu publicfigure.me koji je pokrenuo sa prijateljem. Prošle godine je i oslikavao fasade nikšičkih zgrada, jer smatra da murali imaju budućnost, i jesu vid umjetnosti koji dolazi. Radi u Specijalnoj Bolnici za plućne bolesti Dr Jovan Bulajić Brezovik.

Radite u organizaciji Bedem festa od samog početka, ali i u organizaciji Sea dance kampa. Kako jeadn festival izgleda sa Vaše strane?

Da jesam, u sve to me je uveo prijatelj Petar Šundić, osnivač i direktor Bedem Festa koji se svake godine održava na starim zidinama iznad grada. To mjesto je za mene posebno, ima neku posebnu energiju, jer čuva stotine godina istorije i raznih kultura koje su tuda prošle. Uz svu organizaciju, ovo mjesto stvarno odiše nekom energijom koju niko od nas ne može da opiše. Velika je čast biti dio takvog projekta koji živi već devet godina, ali i velika obaveza, jer nosi sa sobom i veliku umjetničku težinu. Bedem Fest je festival koji njeguje alternativnu i demo scenu, a uz to i volonterizam i pomoć osobama sa invaliditetom. Najbolje ga opisuju riječi ”Festival s dušom.”

Sea Dance je druga priča, i naravno, velika obaveza. Ipak je to Exit, velika mašinerija svjetske produkcije, sa svjetskim zvijezdama. Srećan sam što mi se pružila prilika da mogu da radim na Sea Dance-u.

Festival iz mog ugla nije, kako se misli, smo dobra zabava. Iz ugla organizacije to izgleda mnogo drugačije, jer mi u svakom trenutku moramo da znamo šta se dešava , kako teče festival i da u hodu rešavamo neke novonastale situacije. A tek onda da uživamo u pojedinim momentima večeri. Sve u svemu veoma je zanimljivo, ipak organizacija vidi i proživi mnogo više, kako lijepih, tako i onih manje lijepih trenutaka, samo da bi posjetioci mogli neometano da uživaju u festivalskim večerima. Rad u organizaciji podrazumijeva sve, ali prije svega razumijevanje i poštovanje, jer mora da se zna neki red, a ako toga nema, onda sve pada u vodu.

Stignete li da uživate u festivalima?

Pa kao što sam već rekao, nije baš tako lako uživati, kada morate u svakom trenutku brinuti o svemu, ali nađu se momenti, kada i mi priuštimo vremena da se opuštimo i uživamo u datom trenutku. Pojedine izvođače smo ”jurili” godinama i u trenucima kada oni kroče na scenu moramo da uživamo, jer je to za nas san koji se ostvaruje. Na neki način živimo san.

Naredne godine Bedem fest slavi jubilej..Imate li možda neke zanimljivosti već sada da najvite i podijelite sa našim čitaocima?

Da, naredne godine Bedem Fest slavi svoj jubilej i veoma smo svi iz organizacije na to ponosni . Čeka vas mnogo zanimljivosti, ali sada nije još vrijeme da otkrijemo, strpite se još malo. Ove godine Bedem Fest će se održati od 2. do 4. avgusta na dobro poznatoj lokaciji iznad grada, obećavamo da ćete uživati u svakom trenutku provedenom na našoj maloj Tvrđavi, koja će vas sledeće godine ostaviti bez daha!

Bavite se rekreativno planinarenjem, volite pozorište, sport, radite u zdravstvu…Otkud Vi na ovoliko frontova? Kako sve postižete? Koji posao Vam je najdraži?

Planinarenje je jedna od mojih velikih ljubavi, jednostavno ko jednom planinu doživi na taj neki način, priroda će ga definitivno uzeti pod svoje. Ne mogu opisati taj osjećaj, kada se popnete na vrh, jednostavno osjetite neki mir, tišinu. Uvijek kažem da je čovjek kao Rubikova kocka, dok je u podnožju, nije to što jeste i kakav može da bude, ali kada se popenje na vrh, kada se primakne nebeskom plavetnilu, jednostavno sve kockice se slože i doživi se taj osjećaj mira i ispunjenosti., za kojim se žudi.

I pozorište mi je veoma bitno, volim da u publici proživim tu priču sa dasaka koje život znače, da se nerijetko poistovjetim sa akterima na sceni. Pozorišna umjetnost vam omogućava da budete bilo ko u tom trenutku, a istovremeno i zadržava da budete to što jeste. Tjera vas na preisptivanje, razmišljanje. U pozorište sam ”utrčao” još od malih nogu. Ispričaću jednu malu anegdotu vezanu za moj odlazak u pozorište. Bio sam u vrtiću, a u Nikšiću je tada u Zahumlju organizovan Festival jednog glumca. Moja majka je po cijeli dan sa kolegama radila na pripremi Festivala, radili su Bilten Festivala, razgovore sa glumcima… Jednog od tih dana morala me je i mene povesti, i dok je ona radila, ja sam trčkarao oko glumaca i gledao pripreme. Naravno, narednih dana uskraćena mi je ta zabava, ali ja sam ugrabio priliku dok je baka bila u kuhinji i pobjegao pravo u Zahumlje, koje sam nekako pronašao i ”upao” u salu pred sami početak predstave. Možete samo zamislii majkin šok i nevjericu kada me je ugledala, ali spasila me je tadašnja predsjednica žirija, velika glumica Mira Stupica, koja me je uzela za ruku i sa smijehom i odobravanjem kazala ”Ostavite ga, možda je budući pozorišni čovjek”. Eto od tada ”traje” moja ljubav prema pozorištu. Jednostavno, pozorište je pronašlo mene.

Sport ima veliku ulogu u mom životu, posebno košarka. Sport oblikuje ličnost na zdravi način, pomaže da budete bolji ljudi.
Radim u zdravstvu i to je veoma human posao. Najveća nagrada je kada uspijete nekome da spasite život, da mu olakšate bol ili, makar, na trenutak odvojite misli od bolničke postelje. To su ti neki momenti koji čovjeka ispune, nevjerovatan osjećaj.

Uvijek sam imao više interesovanja, nikada nisam želio da se ograničim na samo jednu stvar i da kažem to je to, ne volim granice, ni ograničenja, jednostavno mislim da čovjek može mnogo više da postigne, nego što misli. Potrebna je samo volja i dobra organizovanost i onda bukvalno za vas nema granica. Sve je u glavi, recite sami sebi možete i uspjećete! Ne bih mogao odvojiti koji mi je posao najdraži, jednostavno, sve ima neku svoju posebnu draž i satisfakciju.

Kada i kako ste došli na ideju za pokretanje sajta publicfigure.me? Šta se sve može pronaći na njemu?

Ideja je došla potpuno spontano. Bio je u toku Bedem Fest i sa drugom sam odlučio da krenemo u neki projekat. Imali smo više planova, ali nas je priča o portalu nekako najviše zaokupila. Može se reći da je Rajku Ormanu i meni Bedem Fest bio ”krivac” da napravimo nešto ovako originalno. Rajko je predložio, ja podržao tu ideju, koju nadam se uspješno, razvijamo je iz dana u dan. Portal je prvobitno bio isključivo na engleskom, a sada, ipak, primat ima naš jezik. Public Figure je diskretni heroj u borbi za kulturu, umjetnost i prave vrijednosti!

Njegujemo prave vrijednosti, kulturu, umjetnost, kvalitetne stvari. Portal je osmišljen da bude bez politike, kiča, šunda, nekih nazovi vrijednosti koje današnje društvo, nažalost cijeni. Mislimo da je ljudima i previše takvih dnevnih ”tema” pa zato traže izlaz u nečemu drugačijem. Čovjek je, ipak, misaono biće. Trudimo se da naš portal bude putokaz i ”konačište” za priču o kulturnim dešavanjima u Crnoj Gori, a i regionu. Portal Public Figure nudi veliki broj zanimljivih tekstova vezanih za kulturu, recenzije, teme iz ekologije, umjetnosti, pozorišta, filma, nauke, zdravlja. Posebno bih izdvojio rubrike: Stvaralačko pero, Paspartu, Lice grada, i Foto kutak, gdje smo pružili priliku svim čitaocima da budu dio našeg portala. Veoma me raduje što su nas ljudi prepoznali i svakim danom se sve više i više javljaju da budu dio našeg portala. Zadovoljni smo što su sa nama ljudi sa raznih adresa, a ne samo iz Crne Gore. Tu su poklonici umjetnosti iz Srbije, Hrvatske, Makedonije, Slovenije, Bosne i Hercegovine… Ispade Jugoslavija. Ali, isto tako iz čitavog svijeta, što svjedoči čitanost u više od pedeset država.

Sa kojim umjetnikom/ izvođačem najradije sarađujete? Imate li možda neku anegdotu da podijelite sa nama?

Sarađivao sam, i sarađujem sa velikim brojem umjetnika, ne bih nikog posebno izdvajao, ali ipak ljudi sa kojim sam ostvario najbolju saradnju su: Anica Dobra, Zvonko Bogdan, Nikola Vranjković, Miloš Stojanović – Smoke Mardeljano, Sergej Trifunović, Beogradski Sindikat, Vladislav Šćepanović, Kaliopi, Bisera Veletanlić, Božo Vrećo, Gary Meskil(Pro Pain), Vukašin Marković, Nemanja Kojić – Coyote, Mile Kekin(Hladno Pivo), Zoster, M.O.R.T, Tamara Ristić, THCF, Ivana Rašić – MC Sajsi, Frenkie, Marko Louis, Vasil Hadžimanov i mnogi drugi…
Ima veliki broj zanimljivosti, i stvari za koje čovjek ne može da vjeruje da su se desile, ali u tome je ta neka draž, jednostavno takve stvari se pamte za čitav život, stvarno ne bih mogao da izdvojim neku anegdotu ili zanimljivost, jer ih je i previše, a neko bi se sigurno naljutio da preskočim neku anegdotu. Nek to ostanu ipak naše male tajne.

Koliko Vam je domaća muzička scena zanimljiva kao organizatoru festivala?

Domaća scena mi je veoma bitna, i kao jednom od organizatora festivala, ali i kao svakom posjetiocu ili drugom čovjeku. Uvijek treba podržati domaću scenu. Bedem je poznat po tome što razvija domaću scenu, ali nažalost domaća scena je trenutno u nekom stanju mirovanja, nema puno bendova koji rade, a trebalo bi. Nikšić je poznat po tome i u njemu ima puno kvalitetnih bendova kojima treba dati podršku i vjetar u leđa, jer će oni znati kako da opravdaju povjerenje. Nikšić je bio grad ”Piva i čelika”, a sada je prepoznat i kao grad festivala: Bedem Fest, Lake Fest, Festival Uličnih Svirača, Međunarodni Festival Glumca, Nikšić Gitar festival, po književnim susretima…

Opet kažem ne treba se ograničavati, ali uvijek treba prvo dati prednost domaćem, pa onda sve drugo. Nikšić ima mnogo toga da pruži i treba mu dati šansu, vratiće nam onako kako samo Nikšić zna.

Vaša poruka za naše čitaoce?

Trudite se da uvijek budte to što jeste, to što najbolje imate u sebi. Nemojte pokušavati da živite život drugih, budite originalni, pustite druge, jer vaš život je vaša stvar i živite ga punim plućima. Jednostavno slijedite svoj put. Ne trudite se da budete neko drugi, budite ono što jeste, jer sve ostale uloge su već zauzete. Original se uvijek prepozna!