Ustavni sud ocijenio smanjenje naknada ustavnim
Izmjene i dopune Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti u skladu su sa Ustavom, odlučio je danas Ustavni sud Crne Gore, prenose Vijesti.
Sudija Ustavnog suda Miodrag Iličković smatra da je o Dopunama Zakona iz 2015. trebalo raspravljati prije nego je situacija eskalirala i ispostavilo se da je broj korisnica sa oko pet hiljada došao na 22.000.
Kazao je da je trebalo pokrenuti privremene mjere zaštite, te da je Ustavni sud imao i sam ovlaštenja da na osnovu procjene donese mjere koje bi spriječile sve što se kasnije događalo.
Iličković je kazao i da Parlament, iako je bio u obavezi, nije utvrdio javni interes zbog kojeg su uslijedile Izmjene i dopune Zakona, kojim su naknade umanjene.
On kao sudija ustavnog suda navodi da su prava korisnica “ozbiljno narušena” i da se od institucija očekuje da poštuju gradjane.
Sudija Milorad Gogić je podsjetio da su korisnice naknada pravo ostvarile na osnovu zakona prema kojem su one definisane kao “doživotno” davanje. Izmjenama i dopunama, kako je rekao, taj termin je izbrisan.
Korisnicama je Izmjenama Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti iz januara, 2016, garantovano davanje u iznosu od 70, odnosno 40 odsto prosječne neto zarade ostvarene u godini koja prethodni godini ostvarivanja tog prava.
Zakonom o Izmjenama i dopunama zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti, koji je usvojen krajem 2016, Vlada je izbrisala termin „doživotne“, definisala fiksan iznos naknada i umanjila ih sa 336 na 264, odnosno sa 192 na 144 eura.
Gogić i Iličković smatraju da je u pitanju kršenje prava na svojinu, odnosno mirno uživanje imovine.
Naknade se, prema riječima Gogića, mogu smatrati imovinom i da ona je smanjenjem ugrožena.
Podsjetili su da je, prema podacima Monstata, pravo na naknadu steklo 4.100 žena iz radnog odnosa, odnosno 4.700 onih koje su se odrekle penzije u korist ovog davanja.
Gogić objašnjava da su žene koje su prihvatile naknadu vjerovale u zakon, na osnovu kojeg su ostvarile to pravo i koji im je u tom trenutku garantovao da je njihovo pravo “doživotno”.
Govoreći o Izmjenama Zakona, on je rekao i da se definicijom da se pravo na naknade “nastavlja”, ne može smatrati “doživotnim”.
Komentarišući Izmjene Zakona kojim su umanjene naknade, Iličković je rekao da se tom verzijom zakona mijenja potpuno metod obračuna, a ne samo iznos i da su naknade, koje su ranije zavisile od prosječne neto zarade, tim zakonom “zakucane”.
“I one ne mogu biti promijenjene do novog zakona. I to je loše”, rekao je on.
Gogić i Iličković su, tokom diskusije, kazali i da država može da smanjuje iznose socijalnih davanja i penzija, ali da to mora biti obrazloženo javnim interesom. Gogić je rekao da je preporuka Komiteta UN za ekonomska socijalna i kulturna prava povećanje minimalnim zarada i socijalnih davanja.
Kazali su i da država nije postigla ravnotežu smanjujući javnih funkcionerima zarade za tri do osam odsto, a majkama za 25.
“Naknade su umanjene između 21 i 25 odsto, čak je smanjenje veće kod korisnica koje su ostvarile pravo na niže naknade”, dodali su oni.