Upoznajte Nikšićanina Nikolu Pejovića
Nikola Pejović danas može da se pohvali da je tek peti Crnogorac koji je uspio da diplomira na prestižnoj Američkoj pomorskoj akademiji u Anapolisu, piše Kolektiv.
Osnovana davne 1845. godine, Pomorska akademija u Anapolisu je jedna od glavnih američkih visokoškolskih institucija – gdje se tokom četiri godine obrazuju mladi ljudi iz različitih krajeva svijeta. Svi oni imaju samo jedan cilj – da se pokažu u najboljem svijetlu i zasluže diplomu jedne ovakve prestižne institucije.
Put nije bio lak, ali je cilj postao realnost, i to je za svaku pohvalu.
Među hiljade mladih koji to sanjanju, Nikola iz Nikšića je tu želju uspio da pretvori u javu.
Kako ističe u razgovoru za naš portal, način na koji je došao do ideje da se prijavi baš za Pomorsku akademiju u Americi, skoro je pa nevjerovatan.
„Kada sam bio u trećem razredu Gimnazije, na jednom od portala sam naišao na članak pod naslovom “Vojska Crne Gore nagrađuje dvomilionitog posjetioca sajta”. To mi je privuklo pažnju i nakon što sam otvorio njihov vebsajt, primijetio sam da se brojač posjeta približava dva miliona. Nakon povremenog osvježavanja stranice, brojač je konačno pokazao dva miliona! Nakon toga su me kontaktirali iz Vojske Crne Gore. Odveli su me u posjetu Ministarstvu odbrane, Generalštabu i Školskom Brodu “Jadran” povodom njegovog 80. rođendana. Tom prilikom sam upoznao puno visokorangiranih oficira koji su mi kazali da Vojska Crne Gore svake godine šalje kadete na brojne vojne akademije u inostranstvu i da bih možda upravo ja bio dobar potencijalni kandidat. Malo sam istraživao, i najveću pažnju su mi privukle vojne akademije u Americi. Bile su za mene izazov, za kojim sam oduvijek žudio“, kaže Nikola.
Nakon samo godinu dana, on je započeo proces aplikacije za školovanje na američkim vojnim akademijama, i u maju 2015. godine je primljen na Američku mornaričku akademiju u Anapolisu, glavnom gradu države Merilend.
Ipak, kada je stigao na američko tlo, kulturološki šok je priznaje, bio nevjerovatan. Tome je doprinijela i činjenica da je tamo stigao samo pet dana prije početka uvodnog ljetnjeg kampa.
“Tih pet dana nije bilo dovoljno za aklimatizaciju, a kamoli za privikavanje na američki način života. Engleski jezik mi nije predstavljao toliki problem. Srećom, obično se brzo adaptiram novoj sredini, tako da sam se već nakon nekoliko nedjelja provedenih u kampu navikao. Što se tiče američkog sistema učenja, nikada nijesam imao nikakav problem. Na prvoj godini sam nekoliko predmeta pohađao samo sa ostalim internacionalnim kadetima i to nam je dosta pomoglo da prevaziđemo neke od akademskih izazova, kojih je bilo mnoštvo. Kako sam prelazio sa jedne na drugu godinu, postajalo je sve lakše.
Obaveza je mnogo, a radni dan počinje u ranim jutarnjim časovima, i završava se do duboko u noć. Ipak, kada volite to čime se bavite, ništa nije teško.
Nikola nam otkriva da sve kreće postrojavanjem u sedam sati, nakon čega slijedi doručak.
„Jutarnji dio predavanja traje od 8 do 12 sati. U podne smo imali još jedno postrojavanje, nakon kojeg je ručak. Od 13 do 15,30 h je popodnevni dio predavanja, nakon čega su sportske aktivnosti. Potom je večera, a onda vannastavne aktivnosti od 19 do 20 h, i učenje do 23h. Tako je skoro svaki radni dan. Vikendom smo bili slobodni, osim ukoliko se tog vikenda održavao neki značajni događaj kojem smo morali prisustvovati“, kaže Nikola.
Na Američkoj vojnoj akademiji u Anapolisu, sistem obrazovanja je sjajno organizovan. Osim redovnih obaveza, kadeti su imali i brojne druge aktivnosti.
Nikola je tako između ostalog bio angažovan u Centru za promovisanje nauke, tehnologije i inženjerstva, a bio je i sekretar kluba koji okuplja studente iz inostranstva.
A niz se nastavlja…
„Na završnoj godini skoro svaki kadet ima svoju poziciju ili više njih. Ja sam u prvom semestru bio oficir za bezbjednost svoje čete, u drugom oficir za edukaciju o upotrebi alkohola i psihoaktivnih supstanci i oficir za promovisanje ravnopravnosti u četi. Uporedo sam u toku oba semestra bio vršnjački savjetnik, a obavljao sam i funkciju potpredsjednika u Centru za promovisanje nauke, tehnologije i inženjerstva, kao i Kluba internacionalnih kadeta. Kad sam bio na drugom semestru, profesori su me odabrali za jednog od tutora iz Sajber bezbjednosti, predmeta koji je obavezan za sve kadete”.