U slavu blaženopočivšeg Patrijarha Pavla
Služenjem Bdenija u Sabornoj crkvi i svečanom duhovnom akademijom, u Nikšiću je, u subotu 13. aprila, počela manifestacija „Dani Patrijarha Pavla“ Nikšić, 2019, čiji organizator su Eparhija budimljansko-nikšićka i Matica srpska – Društvo članova u Crnoj Gori.
Bdenije, u nikšićkom Sabornom hramu, služio je Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki uz sasluženje brojnog sveštenstva i monaštva više Eparhija. Potom je, u sali Crkveno-narodnog doma, koja bila mala da primi sve zainteresovane, održana duhovna akademija, kojom je počela svesrpska manifestacija „Dani Patrijarha Pavla“. Brojnu publiku, sveštenstvo, monaštvo, učesnike literarno-likovnog konkursa „Naš Patrijarh Pavle“ i uvažene goste manifestacije blagoslovio je Preosvećeni Episkop Joanikije. Vladika je kazao da je naš blaženopočivši Sveti Patrijarh Pavle obrazac vjere, krotosti, uzdržanja i smirenja, kojima je dostigao visinu i siromaštva, kojim se obogatio sa Hristom i u Hristu.
„Ako je neko, u ovom posleratnom dobu kod nas, posvjedočio šta znači istinski život po Bogu, šta znači potruditi se oko svog spasenja i spasenja bližnjih, šta znači udaljiti se od svjetskog načina razmišljanja i usvojiti um Hristov, to je naš blaženopočivši Patrijarh Pavle, koga je Bog dao takvog i, u svoje vrijeme, ga podigao da bude duhovni vođa cijelom narodu. NJegova krotost, smirenje i udaljavanje od ovog svijeta nije ga moglo sakriti. On je bio, prije nego što je postao srpski Patrijarh, kao ona svijeća koja gori i osvjetljava prostor oko sebe, u narodu njegovom, njegovoj pastvi. On je bio kao grad, koji na gori stoji i ne može se sakriti“, rekao je Vladika budimljansko-nikšićki. Stoga je, po riječima Njegovog Preosveštenstva, veliki blagoslov što je izabran za Patrijarha naše Crkve, jer je on, istakao je Vladika, iznio krst svog naroda u najteže vrijeme, u vrijeme strašnih iskušenja, raspada države, stradanja naroda i sveopšte narodne pometnje, koja je dio jedne šire planetarne pometnje. „On je uvijek išao pravim, istinskim putem i zato je potpuno na mjestu da, u vrijeme ovog posta prije Vaskrsenja Hristovog, a znamo da je on bio veliki Božji ugodnik, a time i veliki isposnik i molitvenik, organizujemo ovakvu svečanost u gradu Nikšiću, koja će nam svima biti od velike duhovne koristi. Da se podsjetimo njegovih vrlina, njegove misli, njegovog svijetlog lika i da ga zamolimo da se pred Prestolom Božjim moli za sve nas, za cio naš rod srpski pravoslavni i za svu pravoslavnu vaseljenu u vremenima ovih iskušenja“, poručio je Preosvećeni Episkop G. Joanikije. O životu, radu, mudrosti, molitvi Patrijarha Pavla, besjedio je rektor niške Bogoslovije protojerej-stavrofor Milutin Timotijević, koji je, kao ondašnji rektor Prizrenske bogoslovije, bio dugogodišnji saradnik Patrijarha Pavla.
„Moj prvi susret sa Patrijarhom Pavlom, odnosno jerođakonom Pavlom, bio je u septembru 1950. kada je došao za profesora Prizrenske bogoslovije, a ja sam bio učenik drugog razreda. Tada Kada jerođakon Pavle došavši, unio je nešto novo u život škole, a on je jedan neobičan čovjek, neobičan utisak i kao nastavnik i kao vaspitač, bio je veoma autoritativan, nekako nam je bio veoma blizak. Bili smo slobodni da ga pitamo ono što ne znamo, a često i ono što znamo samo da bi ga slušali i da bi vidjeli kako on sa takvom ozbiljnošću, upinje se da nama objasni stvari koje smo ga pitali“, podsjetio je sveštenik Timotijević.
Jerođakon Pavle otišao je iz Prizrena kao arhiđakon, a njihovi životni putevi ponovo su se ukrstili 1962. kada je protojerej-stavrofor Milutin Timotijević postavljen od Svetog Sinoda za nastavnika Bogoslovije. „Tih 29 godina imao sam blagoslov Božiji da iz neposredne blizine vidim grad koji na gori stoji, kako putuje, kasnije naš Sveti Patrijarh, kroz sve vrline i podvige, u čovjeka, u mjeru rasta punoće Hristove.
U svemu je bio njemu uzor Sveti Apostol Pavle, čije ime nosi. Ustajao je u 4 sata izjutra, vršio je svoje monaško pravilo uvijek, bez odstupanja, ljudi iz njegovog komšiluka su ga, često, vidjeli kako, tada Vladika Pavle odmah poslije 4 sata čisti snijeg oko svoje Episkopije. U 6 i 30 tačno je bio u crkvi, u oltaru crkve, kada bi počinjala jutrenja. Mi smo svi bili tu da uzmemo blagoslov od njega, a on odlazi za pjevnicu i zajedno sa đacima pjeva ili im pomaže i pokazuje“, besjedio je prota Milutin. Patrijarh Pavle je, kako je naveo o. Milutin, primao posjetioce, monahe, sveštenike, građane bez najave, a poslije ručka, koji je bio oko 13 časova, odlazio je u podrum svoga konaka i tamo strugao ručno testerom drva. To je bila njegova gimnastika. Poslije se bavio intelektualnim radom, čitao, prevodio, pisao i tako je nastalo njegovo kapitalno djelo „Da nam budu jasnija pitanja naše vere“. Poslije 19 časova, podsjetio je protojerej-stavrofor Timotijević, bivao bi umoran, ali se bavio manuelnim radom. Popravljao je jevanđelja, krstove, sveštene utvari iz svih crkava iz svoje Eparhije, koričenje knjiga i druge stvari, mijenjao sijalice, brave, kvake, cipele popravljao, a u 10 sati je odlazio na spavanje. „Krevet mu je bio drveni, slamarica u kojoj je slama ili šaša od kukuruzovine, pokrivao se zimi gunjom. Pored kreveta sam zapazio otiske od metanija, uvijek u isto vrijeme, tako da je rukama svojim dohvatao onaj patos. Tu je bilo uglačano i vidjelo se gdje je stajao nogama, uvijek u isto vrijeme i na isti način. Tako je i u crkvi stajao, nikada se nije premještao sa noge na nogu, nego je uvijek na obje noge stajao mirno, i tako je bogosluženje odstajao“, naveo je, između ostalog, sveštenik Timotijević. U svom izlaganju on je ukazao na brojne vrline našeg Patrijarha Pavla, njegovu skromnost, jednostavnost, molitvenost, veliko čovjekoljublje, a na kraju besjede pročitao je slovo kojim se obratio na četrdesetodnevnom pomenu u manastiru Rakovici. „To bejaše čovjek Gospoda Isusa Hrista Koga on ljubljaše, a ljubio Ga je zbog toga što je bio iznad svega što je ovozemaljsko, ljubio je bogočovjeka Hrista. On je podvižnik, zato neka se danas raduju svi podvižnici na nebu, jer Sveti Patrijarh danas dolazi u njihovo naručje.
Podvižništvom svojim zadivio je sve nas koji smo bili blizu njega i koji smo osjetili njegove molitve. Bio je i mučenik, dobrovoljni mučenik, jer je toliko godina na strašnom mjestu, na Kosovu i Metohiji, izdržao tolike pritiske sa svih strana i od svojih i od tuđih, i nije se pokolebao“, konstatovao je protojerej-stavrofor Milutin Timotijević. Za bivšeg ministra vjera u Saveznoj i Vladi Republike Srbije prof. dr Bogoljuba Šijakovića je velika čast, ali i trajni dug, da govori o Patrijarhu Pavlu, jer se o njemu, kako je kazao, ne može govoriti vjerodostojnije no što je on sam to činio vjerom i djelima. „Kada se napiše žitije Patrijarha Pavla onda će to biti prava istorija srpskog naroda u 20. Vijeku. Patrijarh Pavle je biblijska ličnost po svom životu, po svojoj dubokoj vjeri, po svojim postupcima, po duhovnoj sili, snazi karaktera kojim je uticao na ljude. On je bio i jeste Božji dar nama i naše uzdarje Bogu. Na njega se sasvim mogu odnositi riječi Svetog apostola, po kom je dobio ime, Pavle u drugoj poslanici Korinćanima kaže: I reče mi Gospod, dosta ti je blagodat moja, jer se sila moja u nemoći pokazuje savršenom. Zato ću se, nastavlja apostol, najradije hvaliti svojim nemoćima da se useli u mene sila Hristova, zato sam dobre volje u nemoćima, u porugama, u nevoljama, u gonjenjima, u tjeskobama za Hrista, jer kada sam slab onda sam silan“, rekao je Šijaković. On je ističući crkveni i društveni značaj koji je Patrijarh Pavle imao kao jedna izuzetna ličnost. „Pomenimo samo njegovo dopunjeno izdanje „Srbljaka“ i drugih liturgijskih knjiga, monografiju o manastiru Deviču, Molitve i molbe, ta knjiga je prevedena na njemački u tiraž u od 30 hiljada primjeraka, zatim, u tri toma „Da nam budu jasnija neka pitanja naše vjere“ itd. Zamonašen je kao Pavle 1946. Nakon postdiplomskih studija u Atini hirotonisan je za Episkopa raško-prizrenskog 1957. Kao Episkop proveo je 34 godine na Kosovu i Metohiji, svjedočeći o nasilju nad srpskim narodom, koje je i sam smireno podnosio.“ „Sa 76 godina, 3. decembra 1990. godine izabran je za 44. Patrijarha Srpske pravoslavne Crkve. S bremenom svojih godina i narodnih problema, obišao je sve kontinente i sve Eparhije SPC. Upokojio se u Gospodu 15. novembra 2009. u 96. godini.
Njegova sahrana je bila najmnogoljudniji ispraćaj u srpskoj istoriji, preko 600.000 duša. Mnogi od nas iskusili su tada kako potpuna tišina može biti vidljiva, opipljiva i glasna. Isto tako je bila opipljiva i vidljiva duhovna i moralna energija naroda, proizvedena vrlinom Patrijarha Pavla“, ocijenio je prof. dr Bogoljub Šijaković. Ovom prilikom dodijeljene su nagrade učesnicima literarno-likovnog konkursa „Naš Patrijarh Pavle“, koji su raspisali organizatori „Dana Patrijarha Pavla“ u Nikšiću. Organizatori izražavaju veliko zadovoljstvo brojnošću i kvalitetom prispjelih radova o čemu svjedoči i upriličena izložba likovnih radova. Nagrade su najuspješnijima uručili prof. dr Jelica Stojanović i protojerej-stavrofor Slobodan Jokić. Osim za Crnu Goru, konkurs je bio posebno raspisan i za osnovne škole u Orahovcu i Velikoj Hoči, a pet najusupješnijih radova Matica srpska – Društvo članova u Crnoj Gori nagradiće besplatnim učešćem na ljetnjoj školi na Tari. U programu je učestvovao hor Prepodobne mati Angeline, a studenti Studijskog programa za srpski jezik i južnoslovenske književnost iz Nikšića podsjetili su na neke od Patrijarhovih jevanđeljskih pouka i njegovih životnih anegdota. Na kraju večeri g.-din Dragan Milošević je uručio Preosvećenom Episkopu na dar vjernu kopiju drvenog krsta kojeg je, kao iskušenik u manastiru Vujan, izrezbario Gojko Stojčević, a koji se čuva u riznici tog manastira, i u vezi s kojim se rodila ideja o organizovanju kolonije pod nazivom „Krst patrijarha Pavla“. Manifestacija je, ubrzo, zadobila svesrpski karakter i održava se u: Kućancima u Hrvatskoj, rodnom mjestu Patrijarha Pavla, Gacku u Republici Srpskoj, od ove godine u Nikšiću, u Eparhiji budimljansko-nikšićkoj, za šta je dobijen blagoslov Sinoda SPC.