U Gradskoj kući u Nikšiću Crnogorski pokret je organizovao tribinu o devastaciji crnogorske sakralne baštine. Tim povodom prikazan je i kratki dokumentarni film. Zaključeno je da se od vlasti zahtijeva i traži da se što prije u proceduru vrati Zakon o slobodi vjeroispovijesti.

Na kraju tribine više stotina Nikšićana je potpisalo peticiju za uklanjanje limenog objekta s Rumije. Potpisivanje će se nastaviti i narednih dana u eparhijskom domu Crnogorske crkve u Nikšiću. 

Skup je otvorila i pozdravila Dr. prof. Jasmina Nikčević. Slobodan Jovanović je govorio o nacrtu Zakona o slobodi vjeroispovjesti, potencirajući da on mora da se vrati u redovnu proceduru i izglasa u Skupštini Crne Gore. Naglasio je da je on u osnovi dokument koji sadrži sve evropske i civilizacijske vrijednosti kada je u pitanju odnos sekularne države prema vjerskim organizacijama i mjesto vjerskih organizacija u društvu. Objasnio je da njegova sadržina definiše polje djelatnosti vjerskih organizacija, štiti sekularnost i društvo od političkog djelovanja političkih organizacija, širenja mržnje, netrpjeljivosti i diskriminacionog ponašanja. Kako je istakao, članom 52 Nacrta, na pravi način rješeno je i pitanje vlasništva nad sakralnom imovinom. Zbog njega je Beogradska patrijaršija organizovala velike proteste opozicije, koji su jednog trenutka dobili formu ustanka protivu države, s ciljem da spriječi njegovo donošenje, završio je izlaganje Jovanović, apelujući da se zato taj Zakon što prije mora usvojiti.
O devastaciji i degradaciji zakonom zaštićenih kulturnih dobara govorio je Miodrag Bajković. Vrlo slikovito je pokazao na primjerima manastira Dobrilovine, Ostroga, Ždrebanika, Beške i Starčeva. Istako je da arhitektura novoizgrađenih sabornih crkava u Baru, Mojkovcu, Podgorici i Beranama predstavlja primjer vrhunskoga kiča. Objasnio je kako Srpska crkva, novim arhitektonskim rješenjima, nameće vrijednosti koje su neprikladne mediteranskom prostoru. Jer lijepu i jednostavnu sakralnu arhitekturu jednoga maloga naroda, namjerno devastira i reinterpretira u moravsko-vizantijskom duhu, što je primjereno samo prostoru istočne Srbije. Čak je iz svih dvooltarskih crkva eliminisala katolički oltar, jasno stavljajući na znanje neprijateljski stav prema Katoličkoj crkvi, što vlasti ne bi smjele tolerisati.