U manastiru Somina osveštana crkva posvećena Čudotvornoj ikoni Majke Božje „Umekšanje zlih srca“

Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije služio je, na praznik Svetih besrebrnika Kozme i Damjana, u nedelju 14. jula 2024. godine, Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Somina, gdje je osveštao novopodignutu crkvu posvećenu Čudotvornoj ikoni Majke Božije „Umekšanje zlih srca”.

 

U manastiru Somina osveštana crkva posvećena Čudotvornoj ikoni Majke Božje „Umekšanje zlih srca“

 

Čudotvorna i mirotočiva ikona Presvete Bogorodice Umekšanje zlih srca u manastir Sominu, koji je metoh manastira Kosijerevo, stigla je u subotu 13. jula.

 

Vladici je u činu osvećenja, a potom i služenja svete Liturgije, sasluživalo više sveštenika i sveštenomonaha iz Eparhije budimljansko-nikšićke i drugih eparhija.

 

Vjernom narodu, sabranom u radosnom činu osvećenja novopodignute svetinje i služenju svete Liturgije, besjedio je Preosvećeni Episkop Metodije, čestitajući praznik Svetih Kozme i Damjana i dan u kojem je osveštan hram.

 

„Postrojen je u njemu presto u oltaru, Časna trpeza na kojoj se osvećuju darovi Sveti Tijelo i Krv Hristova, blagodaću Svetog Duha i sveštenodejstvom prejemnika Svetih apostola do današnjeg dana Svetih sveštenika, svetih po blagodati Božjoj koja silazi po daru Hrista bogočovjeka na svakog sveštenoslužitelja bez obzira s kakvim nedostacima bio. Blagodat je ta koja upotpunjuje sve ljudske nedostatke i usavršuje sve ono što je nesavršeno“.

 

„Ona je cilj našeg života – sticanje blagodati Duha Svetog. Stičemo je tako što postajemo slični Hristu bogočovjeku. Ako se Njemu molimo i ako se kajemo, postavljajući temelj svog duhovnog života kroz preumljenje i pokajanje, a pri tom neizostavno opraštamo sve neduge i nedostatke drugih ljudi koji imaju prema nama i prema drugima, onda imamo velike šanse da postanemo slični Onome zbog Koga i oko Koga smo se danas ovdje, na ovom divnom sabranju, u ovoj divnoj svetoj obitelji kod mati Sinklitikije i sestre Bosiljke, a igumana im arhimandrita i oca Arsenija okupili na ovoj blagoslovenoj planini“, rekao je Vladika.

 

Dodao je da je divno što su na ovom mjestu još jedan presto ustanovili, Časnu trpezu na kojoj se služi sveta Liturgija da se time sva tvorevina Božja u ovom svijetu, koji u zlu leži, svetom Liturgijom, odnosno oprisutnjenjem Hrista Bogočovjeka i Carstva nebeskog, na taj način spasava.

 

„Tako je Bog ustrojio da se sve što je stvorio spasava, mi Hristom bogočovjekom, a tvorevina ljudima koji se Njemu upodobljuju, jer mi smo na svetoj Liturgiji tvar prinijeli i tvorevinu Božju, hljeb i vino uznoseći prema nebesima i rekavši: Ovo je tvoje od nas koji smo tvoji i prinosimo ti zvog svih i za sve. Time se svetom Liturgijom i blagodaću Božjom sva tvorevina Božja osvećuje a to je smisao našeg postojanja i života hrišćana u ovom svijetu da svojim životom i vrlinama i blagodaću koju Gospod na nas spušta, oprisutnjujemo Carstvo nebesko i prizivamo u sadašnjem vremenu eshaton, odnosno onu budućnost Carstva koja će u svojoj punoći, koja je već došla silaskom Duha Svetog na apostole, a koja će puni svoj izraz imati sa drugim dolaskom Hristovim kada će se uspostaviti nova tvar.

 

„Nova tvar je vaskrsli Hristos. Hristos kad je vaskrsao, On nije samo, posle smrti koju je podnio, oživio nego je Hristos, vaskrsnuvši, postao nova tvar. Ostala je materija i tijelo koje je nosio samo je to sada vaskrslo, preobraženo tijelo. Hristos je pokazao kakvo će biti vaskrsenje i naš život kada bude drugi dolazak Hristov, kakvo će naše tijelo biti u onaj dan kada krst na nebu zasija i sine svjetlost sa istoka i On u svoj slavi svojoj dođe na svetim anđelima da sudi živima koje će tada zate i svim upokojenima od postanja svijeta do tog trenutka“.

 

„Gospod je, dok je propovijedao i išao ovom zemljom, oživio od nainske udovice sina, Jairovu kćer i Četvorodnevnog Lazara, ali mi govorimo da je to vaskrsenje Lazarevo, iako je Lazar u stvari samo bio vraćen u ovaj način postojanja u kojem je prije svoje smrti prebivao, u kojoj mi prebivamo, u ovaj biološko-psihološki način bivstvovanja i posle određenog broja godina opet se upokojio. A ono istinsko, pravo vaskrsenje, kad vaskrsnemo Hristovim vaskrsenjem biće kad bude drugi i slavni dolazak Hristov. Sve što u ovom prolaznom životu činimo jeste da se pripremamo za taj trenutak najbitniji Suda Božjeg kada nas Gospod vaskrsne i sve ljude gdje će nas naše srce povesti i na koju ćemo stranu poletjeti“, besjedio je Njegovo Preosveštenstvo, dodajući:

 

„Neka bude sa srećom i blagosloveno ovo osvećenje hrama Majke Božje, posvećeno Njenoj Sedmostrelnoj ikoni. Hvaala Bogu i Majci Božjoj što nam je još jednom ukazala priliku da se poklonimo Njenoj Čudotvornoj ikoni, koja je stigla ovdje preko ostalih gradova, gdje smo joj se poklonili, i u Sominu, u ovu svetu obitelj, Umekšanje zlih srca da nas u ovim smutnim i teškim, turbulentnim vremenima ukrijepi, pomiluje, jer se neko čudo zavitlalo, kao što osjećamo, u čitavom svijetu i ovo ne izgleda da će na dobro izaći. Ali, svaki čir koji se napuni i nakupi mora jednog trenutka da pukne i da se taj smrad izlije i da se na taj način očisti organizam i ovaj svijet, cjelokupno čovječanstvo. I to je neka pedagogija Božja i neki Njegov promisao i nadam se da će, ipak, milost Božja dati da se svi na ovom svijetu urazume i vrate na put pokajanja, jer nam se približilo Carstvo nebesko“.

 

Poučavajući prisutne Vladika je kazao da sve što u životu učinimo i kakvu god vrlinu i podvig imali, da svoje postupanje i riješenost imamo u tome da drugome oprostimo.

 

„Bez toga ne možemo se primaći, doži u blizinu Božju, pričestiti Njegovim Svetim darovima, a da nam oni budu na spasenje, izlečenje, iscjeljenje duše i tijela, i da nam budu na oproštaj naših sagrešenja i na život vječni. Bog vas blagoslovio i Majka Božja, Čija je Čudotvorna ikona među nama ovdje zakrilila i pomilovala i dala snage da istrajete na ovom divnom hrišćanskom i jevanđelskom putu kojim smo se zaputili“.

 

„Tu nam je brat Sergije, on je donio ikonu koja se čuva u njihovoj porodici i sa svojom ljubavlju i podvigom je nosi, nije je prigrabio samo za sebe tu blagodat Božju, koju mu je Bog i Majka Božja dala i nije time postao specijalista samo za svoje spasenje, nego je tu ikonu donio i pronosi je diljem pravoslavnih zemalja da se svaka hrišćanska duša utješi blagoslovom Majke Božje. Brat Sergije zna da se mati godinama moli upravo ovoj ikoni Majke Božje Umekšanja zlih srca i donio joj je na dar da ostane ikona ovdje da se i nadalje pred njom i Njoj moli i da bude na blagoslov ovoj svetoj obitelji ovdje. Hvala bratu Sergiju“, naveo je Episkop budimljansko-nikšićki Metodije.

 

Uručene su arhijerejske gramate onima koji su se najviše potrudili u podizanju ovog svetog hrama. Za pokazanu ljubav i dobročinstvo prema svojoj svetoj crkvi, a naročito prilikom izgradnje crkve posvećene Ikoni Presvete Bogorodice Umekšanje zlih srca u manastiru Somina, gramatama su odlikovani: Miljan Glušac iz Crkvica, porodica Gajić iz Novog Sada, Jelena Giljen iz Novog Sada, prof. dr Ljiljana Radulović iz Podgorice.

 

Natalija Sergejevna iz Moskve uručila je sestrinstvu manastira Somina na dar ikone od Fondacije „Svetog mučenika Bonifacija“ za novoosveštani hram.

 

U znak blagodarnosti Episkopu Metodiju mati Sinklitikija je uručila ikone Majke Božje i Svetog Aleksandra Nevskog, a onima koji pomažu manastir zahvalnice.

 

Zajedničarenje je nastavljeno uz trpezu ljubavi i bogat kulturno-umjetnički program. Učestvovali su: hor Prepodobne majke Angeline, kao recitatori Marija Banićević i Nektarije Radonjić, članovi hora, izvođači duhovne i tradicionalne muzike: Katarina Božić, Tijana Vučetić, Milena Radonjić i guslar Đorđije Tomić. Program je vodila Marijana Tomić.

 

Foto: Ana Bulatović