U Azilu nema mjesta za sve pse

Nakon što su prije par godina zatekli Azil u lošem stanju, članovi Udruženja za zaštitu životinja Nikšić uključili su se, zajedno sa prijateljima NVO Ruka šapi, Ratom Tanjević i Zodrom Dragojević, u akciju poboljšanja uslova u Azilu za pse.

,,Za početak smo tražili vodu i hranu, da vidimo nedostatke samog Azila gdje je boks projektovan za najviše šest pasa po Pravilniku o skloništima, a to je značilo da se treba po hitnoj intervenciji raditi na rasterećenje kapaciteta postojećih i riješenje je bilo uraditi 30 kućara koje će moći odoljevati elementarnim nepogodama, jer zimi zna biti gore i do -25c. Takodje ogradu podići sa postojećih 1.20 na 2.20m kako psi ne bi mogli preskočiti jer je cilj pustiti određeni broj pasa u krug Azila. Našli smo Fondaciju NETWORK FOR ANIMAL, imali smo tri sastanka zajedno gdje je jedini uslov bio da naša NVO bude posrednik i kooridnator projekta, a kao treća faza koju će NFA finansirati je i opremanje kompletne vet ambulante i operacione sale”, kazala je za naš portal Vesna Dacić predsjednica NVO Udruženje za zaštitu životinja.

Treća faza je na čekanju jer su psi još uvijek u boksovima, sada treba da se ojača ograda u donjem dijelu.

,,To je objekat za koji piše da je za izgradnju utrošeno 150 hiljada eura a po našoj procjeni ni petina, ali naš je cilj da pomognemo tim napaćenim dušama. Memorandum koji je potpisan izmedju Lokalne samouprave i NFA je jako važan gdje stoji da Nikšićki Azil je NO KILL SHELTER, znači više ne mogu ubijati zdrave pse. Sanitarni uslovi su bili grozni, Istekao je ugovor sa veterinarom više od godinu dana bez veta ali smo nadljudskim naporima uspjeli da od 94 psa koja su bila u Azilu 44 njih udomimo, liječimo, moleći, proseći novce za pansione i strane organizacije koje su nam mnogo pomogle oko toga jer bez njih kao zaštitara u svojoj zemlji upola bi pasa iz Azila bilo spašeno”, kaze Dacić.

NVO Udruženje za zaštitu životinja ima svega par volontera, u svoj toj Kihotovskoj borbi sa njima je i veterinarka Saška Krivokapić bez koje ova borba ne bi imala smisla, ako uzmemo u obzir koliko treba vremena liječiti i sterilisati pse sa ulica.
Za poslednje tri godine Udruženje je uspjelo udomiti blizu 500 životinja, a većina njih je bila s nekim zdravstvenim problemom koji se morao sanirati i onda krenuti u proces udomljavanja.

,,Prošle godine ušli smo u Projekat kontrole populacije pasa na ulicama u saradnji s Ministarstvom poljoprivrede, kao i u radnu grupu koja se bavi izmjenama i dopunama zakonskih regulativa važno za zakon o zaštiti i dobrobiti životinja, Pravilnicima o skloništima, identifikaciji pasa, i mnogim drugim koji se tiču životinja
Država je po prvi put ušla ozbiljnije u rješavanju ovog problema i mislim da smo na dobrom putu. Centralni registar, baza podataka krajem vog mjeseca biće realnost, svaki pas će morati biti čipovan.

Naše mogućnosti rada na terenu su nemoguće ako uzmemo u obzir da nemamo gdje smjestiti pse osim platiti pansion, svakodnevno se susrećemo s novim slučajevima”, dodala je Vesna.
Radeći upitnik sa građanima Nikšića i njihovo mišljenje o bezdomnim psima Udruženju uliva nam nadu da ipak postoji budućnost za šapice, jer kroz edukaciju samih građana podstiče se razvijanje svijesti i izdizanje kulture vlasnika na propisani nivo.

Jedan od glavnih uslova budućih vidljivih rezultata na ovu temu je odgovorno vlasništvo, kao i opcija, vakciniši, sterilisi, pusti, odredjenj broj pasa mora biti na ulicama to je cijeli jedan proces.
Nažalost, građani uzimanu stvar u svoje ruke i mnogi psi su otrovani i zlostavljani po ulicama.

,,Za nepune dvije godine blizu 200 hiljada eura dato je za ujede pasa, a od toga realno ni 10.000, na 71% izveštaja ljekara jedan isti potpis doktora, tri advokata koja se smenjuju i zastupaju oštećene. Mislim da je ovo kriminalna grupa, zloupoteba zakona, i u ovu priču uključio se i centar bezbjednosti”, kaze Vesna Dačić.

U Azilu trenutno ima 40% više od dozvoljenog, kapacitet Azila je 35 – 40pasa, jer svega je par bokseva. Problem je u tome što se za sada može raditi i reagovati samo u hitnim slučajevima ali i tada Azil ne reaguje jer smatraju da s psom nemaju gdje.

,,Radi se na proširenju postojećih kapaciteta s tim što pse koji se nalaze u boksevima moramo socijalizovati, bar većinu.
onaj ko ih truje njega ne zanima dobrobit životinje…samo u 2018/19 imamo 30 slučajeva trovanja prijavljenih od strane našeg Udruženja, a bilo ih je još toliko za koje smo naknadno saznali. Najgore od svega, otrov koji koriste je opasan i po čovjeka, kerozin, limacid ili puzomor kao i neki nervni otrovi, i nekoliko slučajeva zlostavljanja gdje se i zna ko je, ali reanost u Crnoj Gori je sasvim drugačija, čovjeku je dozvoljeno sve, uzmimo samo primjer Generalnog sekretara Kinoloskog saveza Crne Gore, Mina Vretencica koji je sitnom sačmom pucao na stene od 6 mjeseci, uslovno je kažnjen”, zaključuje Dačić.