Trenutno u Nikšiću
Kako težak u Nikšiću. Kao u onoj pjesmi Vitovoj, samo kiše ima, ima da pokisneš do kože.
“Ni u kakav dnevnik ovaj dan ne može,
ovo ruglo danje, malodušno, sivo,
ni kiše da se pokisne do kože,
ni vjetra, ni sunca, ničeg živog.
I to tako tinja — izvan ljudi, mlako,
niko tim ne živi. Vičem srdit vani:
Dane, đubre jedno, ne sviće se tako…”
Ustaneš, misliš sve će biti super, pozitivna energija, ovo, ono. A kad krene, prvo šef s tim da sve nisi završio kako teba, zatim djeca, još ako ih imaš više od jednog, kuća i haos u njoj…
E, onda hajde majčin sine, idi naprijed. Džaba i oni treneri koji te uče da organizuješ život. Otišao dan, tvoji živci, umoran ne možeš nikuda.
Odmarajte vi koji ne radite danas, upalite fejsbuk Mlade Nikšića, tu su zbog Vas.


